Legendu srpske glumačke scene, Dragana Nikolića, koji nas je nakon duge i teške borbe sa bolešću napustio 11.03.2016. u 73. godini, znamo ga i kao Prleta, Flojda, Urketa, Alija, Popaja i mnogih drugih likova koje je ovaj glumac svojim vrhunskim talentom oživio na filmu ili bini. Ali rijetko ko zna da njegovo pravo ime nije Dragan. Naime, on je svoju karijeru započeo 1964. godine i to manjom ulogom u filmu “Pravo stanje stvari”. Tada je potpisan krštenim imenom Dragoslav Nikolić.
I dok cela Srbija 
pati za ovom legendom, “Kafana kod besmrtnih” nas ponovo podsjeća na jednu stvar – legende ne umiru, one žive vječno. Pavle Vuisić, Bata Stojković, Zoran Radmilović, Prele, Momo Kapor, Toma Zdravković, Josif Tatić i Gidra, koji su se s ovog svijeta direktno preselili u “Kafanu kod besmrtnih” dobili su još jednog člana ekipe. Nepoznati umjetnik je već “doradio” sliku koju smo svi šerovali u znak sjećanja na ove velike ljude, umjetnike, boeme, zamišljajući ih baš takve, tamo negdje gore…
Imao je nevjerovatnu petlju. Svojevremeno je dobio ulogu u “Kad budem mrtav i beo” tako što se folirao da zna da pjeva, a otišao je u Francusku bez znanja jezika, pa je čitavu knjigu morao da uči napamet. Čovjek koji je mogao da napuni čitave hale, kao mladić je izbačen iz srednje škole. Na pitanje novinara časopisa “Wine Style” zašto je izbačen iz 14. beogradske gimnazije, čuveni Gaga je dao iskren odgovor.
“Ma to su bile neke dečije svinjarije. Tu su umešani još neki ljudi, pa nemam prava da baš detaljno pričam jer, bilo nas je trojica. Direktorka je bila neka gospođa Stojanka, odnosno drugarica Stojanka, prvoborac i vrlo opasna i oštra žena. Sećam se samo da smo bili izbačeni iz svih škola u Srbiji na godinu dana. Delikt u to vreme je bio prilično… Ne bi valjalo da pričam… Uglavnom, nešto smo noću ušli u školu i pokušali neka svedočanstva da… Ali bez zadnje namere, sećam se da ništa mi nismo ni mogli s tim da uradimo. U stvari smo te noći bili junaci jedne filmske scene koju smo u to vreme gledali.
Ja sam se i kao klinac bavio raznim sportovima, uglavnom “na srce”. I sećam se, trenirao sam boks, pa me neki bokser, zvali smo ga Šuger, iz mog kraja, stalno tukao, a ja sam stalno ponovo odlazio na svoju porciju batina. Ali – nije me uplašio. Nije me uplašio, dakle nije me ni pobedio. I to je to. Ti postulati, koje si smislio, prihvatio, ili kupio od drugih, te prate do kraja života. Borba. Ne predati se. Zašto bi? I kome”, rekao je čuveni Nikolić.
Retko koji glumac je bio takva esencija šmeka. Nije bilo potrebe da pravi skandale da bi bio u medijima. Naprosto, čovek je bio tu zbog umeća, a ne smeća.
Po mišljenju mnogih, Milena Dravić i Dragan Nikolić bili su najljepši glumački par stare Jugoslavije.
U vrijeme kada su se sreli, Milena je već bila velika glumačka zvijezda, a Dragan je tek počinjao karijeru. Upoznali su se na snimanju filma Horoskop, a iz druženja se kasnije rodila i ljubav. Nedugo potom, riješili su da otpočnu zajednički život. Vjenčali su se 1971. godine, tokom snimanja novogodišnjeg TV filma “Kako su se volele dve budale”, po tekstu Duška Radovića. U pauzi između snimanja, tražili su dodatnih sat vremena, otišli u opštinu Vračar i sklopili brak.
U rijetkim prilikama, kada su javno pričali jedno o drugome, uvijek su isticali da im je bračni drug najveća podrška, ali i najstroži kritičar.
– Za brak koji traje četiri decenije može da se nađe više razloga da se on prekine, nego da opstane. Ali, najlakše je nešto presjeći i završiti, mnogo je teže boriti se da se brak sačuva. Ponekad i mala svađa može osvježiti dan. Ponekad je potrebno i biti ljubomoran, jer je i to jedan od pokazatelja ljubavi – rekao je jednom prilikom Dragan.
Velika ljubav dočekala je i starost. Na njihovom primjeru može da se uči.
Gagu Nikolića decenijama javnost ubraja u najveće šmekere na našim prostorima, uprkos njegovim godinama.
Danas za njim plaču svi.
Izvor: 24 sata, www.kolektiv.me, facebook
