Još jedno većini poznato lice. Još jedan od onih koji su odlučili da se bore za svoj klub i svoj grad. Bojan Tuševljak.
RK „Slavija“ je mlad klub, osnovan 2000.godine, te u svojoj prvobitnoj ekipi bilježi i Bojana. Kasnije ga je put odveo u više klubova, gdje je okušao sreću i stekao iskustvo koje je na kraju, ipak upotrijebio igrajući za „domaće.
Zapravo je zanimljivo to što , iako živi rukomet, nije imao namjeru da igra ponovo – sve gore stanje sporta u državi, ne baš sjajno stanje u klubu, te vanredno stanje zbog virusa su ga usmjerili ka „kačenju patika o klin“. Međutim, uslijedio je poziv koji je donio novu priliku, novu nadu, ali i staru ekipu željnu okupljanja i dobrih rezultata. Bez razmišljanja je pristao, mada to znači da ide s posla na trening ili utakmicu i obrnuto, jer vjeruje da dobra volja igrača da daju sebe sad kad je najviše potrebno može da učini razliku.
Mora se priznati da povratak rukometaša Slavije, spremnost da igraju bez obavljenih ozbiljnijih priprema zaslužuje poštovanje. Žele publiku na tribinama, žele ostvarivanje vrhunskog plasmana, ali svjesni su da će vjerovatno dosta toga izostati. Spremni su završiti dan, mjesec, polusezonu, sezonu sa umorom, ali sačuvanim klubom, jer žele da njihov klub i jedini prvoligaš grada žive.
Baš kao i njegovi saigrači, Bojan ne može da se ne osvrne na važnost prisustva publike, jer je onda veća motivacija, ali je ipak najvažnije poštovati propisane mjere.
Nešto što Bojana izdvaja je i to što pokazuje želju da se neke stvari „vrate na staro“, te skoro sa sigurnošću mogu reći da bi učestvovao i sam u tome. Kaže da bi ga kao oca i igrača radovalo da današnja omladina ima priliku kakvu je i on imao – da se organizovano bavi sportom, kako bi zdravo proveli svoju mladost, ali i ostvarili uspjeh. Ipak , za to bi bilo potrebno pomoći djeci i roditeljima, te dići nivo svijesti o značaju sporta, jer bi to bitno uticalo na živote mnogih, između ostalog i samog kluba. Ukoliko bi talente oblikovali od rane mladosti i pomagali, sigurno bi bez teškoća imali odličan plasman i bili poznati u regionu i šire kao vrsni sportisti.
Više je nego sigurno da Bojan voli rukomet, svoj klub i svoj grad, te da će sve to pretvoriti u energiju na terenu.
Mora se dodati i to da im je drago što su se ponovo okupili, te da polažu nade, kako u skorija dešavanja, tako i u budućnost. Zahvalni su zaslužnima za trud koji se ulaže da se popravi trenutna situacija.
Želimo im sreću, jer već prvi protivnici su im neki od klubova koji su mnogo ranije počeli sa pripremama. Pratimo i dalje..
