Dance me to the children who are asking to be born
Dance me through the curtains that our kisses have outworn
Raise a tent of shelter now, though every thread is torn…”
Volim da slušam Koena i to se neće promijeniti. Možda ću samo ovih dana naći više vremena kući i izvući pokoju ploču. Ostaje sjajna muzika. Muzika obilježena ličnošću, fiziognomijom muzikalnog frajera, barabe-metafizičara, pjesnika nepatetične romantike i jednostavne dubine.
A neke od pjesama će zauvijek bilježiti neke trenutke našeg života – njegove riječi su bile i ostale ono što smo imali da kažemo voljenoj ženi…
Autor: Darko Đogo
