Grad sa stotinu tornjeva, koji se presijavaju po sunčanom vremenu, zovu ga Zlatni Prag.
Niko tačno ne zna koliko ima tornjeva i koliko pivnica. Kažu da, kad počnu da ih broje, broje donekle, a kad se umore, svrate u neku od najbližih pivinica i nakon toga zaborave na dalje brojanje. Tako se i pretpostavlja da ima oko 500 tornjeva i isto toliko pivnica.
Prag ima nešto više od milon stanovnika, a cijela Češka oko 11 miliona, da se nalazi u srcu centralne Evrope, da je glavna kraljevska loza Premislovića itd. Fascinantno je koliko Česi poštuju svoju istoriju i tradiciju, jer je svaki djelić grada pažljivo uređen i održavan.
Praški dvorac na Hradčanima, najveći dvorac na svijetu, i po Ginisu, prostire se na 70.000 m2, ima više ulaza i nekoliko dvorišta sa prelijepi parkovima. Za jednog od prinčeva, Premislava, bila je udata mitska princeza Libuš, koja je s brda Višehrad pokazala rukom na Hradčane i rekla da će tamo biti mjesto odakle će se vladati Češkom i tu je sagrađen Praški dvorac. To je legenda o nastanku ovog zdanja, gdje i danas boravi češki predsjednik.
Šteta je otići tamo u kasnu jesen, jer je utisak još nestvarniji kada je sve pod zelenilom. Kažu da Prag ima veoma mnogo zelenih površina (preko 63% ). Na glavom ulazu Praškog dvorca su dva stražara, koji tu stoje kao kipovi. Pošto turisti imaju mnogo ideja kako da im izazovu reakciju, od skoro postoji ograda, koja jasno pokazuje da je to samo njihov prostor, i ako neko pokuša da uđe u taj njihov dio, mogu vrlo grubo da reaguju. Ispred glavne kapije uvijek je neki orkestar koji svira poznate arije, pa vam to upotpunjuje doživljaj.
U okviru Praškog dvorca nalazi se i čuvena Katedrala sv. Vita (St. Vitus Cathedral), jedna od najfascinantnijih, sa nadaleko poznatim crnim kupolama. Unutrašnjost katedrale takođe je jedinstvena, sa vitražima koji podsjećaju na Notrdam u Parizu.
Od Praškog dvorca polako se spuštate stepenicama do Malog mesta. Tu je na jednoj zaravni vidikovac, odakle se pruža predivan pogled na cio grad. Spuštajući se do Vltave, odnosno Malog mjesta, prolazite pored mnogobrojnih restorana i pivnica, uz put je i Kafkin muzej, najuža ulica na svijetu.
Hradčani i Malo mjesto smješteni su na lijevoj obali Vltave. Da bi dospeli na desnu stranu rijeke, morate da pređete preko čuvenog Karlovog mosta. Ovaj most je jedan od 12 mostova, koliko ih ima na Vltavi (koja je inače samo češka rijeka, uliva se u Elbu ili kako Česi zovu ovu rijeku, Labu). Njegovu gradnju započeo je Karlo IV, 1357. god, 9. jula u 5:31h. Ovo je urađeno jer se smatralo da će niz neparnih brojeva koji se dobija na ovaj način, 13597531, donjeti sreću (obzirom da je prethodni kameni most odnjela poplava). Most je jedna od najvećih atrakcija grada, pretvoren u pješačku zonu, sa mnogo turista i raznih umjetnika, slikara i muzičara. Ima 30 statua, a napoznatija je statua sv. Ivana Nepomuka. Kada je dodirnete lijevom rukom (valjda zato što je bliža srcu) i pomislite želju, ona će vam se ostvariti. A vjeruje se i da ćete se opet vratiti u Prag. Kažu da, i ko se poljubi na ovom mostu može da se nada vječnoj ljubavi… Sa Male Strane, na kraju mosta, nalaze se dvije kule.
Odmah uz Karlov most su Karlove lazny – najveći muzički klub u centralnoj Evropi, odnosno diskoteka koja ima pet spratova, sa različitom vrstom muzike na svakom, što je raj za omladinu, a i one ne tako mlade.
Kad na ovaj način pređete Karlov most ulazite u Staro mjesto. Najvažnije mjesto okupljanja turista jeste Stari trg (Staromestske namesti) kojim dominira Astronomski sat i Tynsky Chram. Astronomski sat posebno je zanimljiv, jer na svaki sat možete posmatrati “ples apostola”, a kad oni završe, na vrhu se pojavljuje trubač koji nešto malo odsvira i izazove aplauz prustnih. Do vrha astronomskog sata možete se popeti i stepenicama, ako želite da vidite pogled odozgo. U svakom slučaju, izlazak apostola možete posmatrati i iz nekog od obližnjih restorana uz kafu. Tynsky Chram je posebno lijep noću, tako je osvetljen da djeluje potpuno nestvarno. Kad ga pogledate sa Starog trga imate utisak da je ni na nebu ni na zemlji.
Na ovom mjestu, u samom srcu grada, uvijek je mnogo turista, čuju se različiti jezici svijeta, a šetajući ovim dijelom imate utisak da ste se vratili 5-6 vekova unazad. Ono što ovaj grad čini posebnim, jeste to što istorija ovde nije istorija, ona je ovde živa kao i vi, koji, bar za trenutak postajete dio nje. Oko vas je mnoštvo suvenirnica, radnji sa nadaleko čuvenim češkim kristalom, kao i juvelirnica, ali sve to nije ni približno dostupno po cjenama, kao što je bilo u vreme soc-realizma. Kada kupujte suvenire, pogledajte na više mesta, jer cijene mogu značajno da se razlikuju. Iskreno, nisam imala čvrste namere da kupim nešto od kristala (to je dosta teško i za nošenje), ali nisam mogla da odolim a da ne uđem u nekoliko radnji i malo skeniram.
Na Starom trgu je i prelijepa Crkva sv. Nikole i spomenik Janu Husu, podignut na 500-tu godišnjicu njegovog spaljivanja na tom mjestu. Idući pored ove crkve, ulazite u Jevrejsku četvrt koja vas vodi do Vltave. Od Starog trga jedna od ulica je i čuvena Pariska ulica sa brendiranim radnjama tipa Furla, Luj Viton, Dior i sl.
.Priča o Pragu ne bi bila potpuna, ako nema priče o pivu. Češka nema more, al’ ima more piva. Kažu da svako selo u ovoj zemlji ima svoju pivaru – valjda zbog toga i Festival piva, koji se u maju održava ovde, traje čitavih 15 dana. Najveća je Plzenska pivara, ali poslednje 2-3 godine (kada je cio management Plzenske privare preuzet), Pivara Labkowitz pokušava da se nametne, možete probati: Pilsner Urquell, Kozel, Krušovice i svijetlo i tamno i sva su za preporuku.
Pivo bez kobasica ne ide. Najjeftinije su one na kioscima, kojih ima na više mjesta. Na Vaclavskim namestima, njihov ukus je jak, ali nezaboravan. I kobasica takođe ima više vrsta, koje nose imena po istorijskim znamenitostima (vaclavske, praške, staropramenske i sl.). Probajte češki gulaš u činiji od hljeba ali i češke koljenice.
