U čitavoj istoriji Hercegovine teško je naći ličnost koja je učinila toliko dobrog za srpski narod, a da je tako malo publikovana kao što je to Angelina Jakšić.
Čitav život posvetila otadžbini, bila je veliki humanista, izuzetan intelektualac i naučnik. Ne zaboravlja se njena požrtvovanost za vrijeme ratnih strahota i njena velika uloga u spasavanju ranjenih i bolesnih. Malo je poznato da je prva prevodila srpske narodne pjesme na francuski jezik.
Angelina Jakšić je rođena 1871. godine u selu Dubljevići koje je tada pripadalo kotaru Nevesinje, a danas opštini Gacko. Kćerka je Alekse Jakšića, jednog od organizatora Nevesinjske puške i Uloškog ustanka.
U Ženevi je promovisana u doktora medicinskih nauka još 1899. godine i tako postala tek treća Srpkinja i prva Hercegovka u istoriji koja je ponijela ovu visoku akademsku titulu.
Tema njenog doktorskog rada na Medicinskom fakultetu u Ženevi bila je “Fibromi materice u trudnoći”. U toku svog dugogodišnjeg službovanja u Švajcarskoj, pronašla je i patentirala lijek protiv respiratornih infekcija koji je nazvala “la serb” .
Po izbijanju balkanskih ratova stavlja se na raspolaganje Crvenom krstu i vraća u Srbiju. Jedna je od prvih žena ─ ljekara kojoj su odali puno priznanje i povjerenje i predali joj upravu Šabačke bolnice.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata bila je šef hirurškog odjeljenja glavne vojne bolnice u Beogradu, a potom i šef vojne bolnice pri Vrhovnoj komandi u Kragujevcu. Sa članicama Kola srpskih sestara i Engleskinjom Hanom Džesi Henkin Hardi februara 1915. godine osnovala je Nacionalnu srpsku ligu žena. Radila je sa dr Jaroslavom Kuželjom i drugim ljekarima na suzbijanju epidemije pjegavog tifusa u Kragujevcu, u ambulanti koju su osnovale ona i Hana Hardi na samom početku rata.
Marta 1916. dr Angelina Jakšić odlazi u Pariz gdje zajedno sa predsjednicom Humanog društva u francuskom vojnom ministarstvu Eugen Simon počinje da skuplja priloge i pakete za srpske ranjenike. Osnovala je Francusko-srpsko udruženje za pomoć srpskoj djeci.
Zanimljivo je da je Angelina Jakšić prva prevela srpske narodne pjesme na francuski jezik. Svoju ljubav prema otadžbini, ali i pjesmama naslijedila je od oca Alekse. Htjela je da Francuzi kroz pjesmu osjete dušu srpskog naroda, da vide herojstvo koje nije klonulo ni kroz vjekovnu tešku borbu sa osvajačima. Prva pjesma bila je o Strahinjiću Banu, a inspraciju joj je dao profesor Jovan Cvijić koji je napisao pohvalni predgovor njenoj knjizi. Do tada srpske narodne pjesme nisu se prevodile u stihu. Knjiga posvećena srpskoj i francuskoj vojsci imala je veliki uspjeh, a francuska književna kritika nebično se pohvalno izrazila.
Jedan primjerak poslala je vojvodi Mišiću od koga je dobila pismo u kome se najtoplije zahvaljuje: „ Dobio sam Vaše djelo i sa najvećim zadovoljstvom sam konstatovao, koliko je dobro, ne samo kao književna stvar, već još više kao propaganda, za što bolje upoznavanje francuskog i srpskog naroda. Kroz poeziju, Vi ste uzdigli naš narod na onaj pijedestal koji zaista zaslužuje. To je najbolji način da se zadobiju simpatije jednog kulturnog naroda. Preporučujem Vam najtoplije, da produžite u tome smislu i ostajem duboko ganut“, napisao je Mišić.
Još jednu satisfakciju dobila je za svoje djelo dr Angelina Jakšić. Tadašnji predsjednik Čehoslovačke dr Beneš otkupio je veliki broj knjiga i poslao ih u Ameriku za propagandu slovenske nacije.
Poslije Prvog svjetskog rata bavila se privatnom ginekološkom praksom u Beogradu. Živjela je sa sestrama dr Milicom Jakšić, stomatologom, dobrovoljnom bolničarkom u balkanskim ratovima i Jelicom Jakšić, profesoricom u Beogradu. Nosilac je Ordena Svetog Save i francuske Zlatne medalje za ratne zasluge.
Preminula je u Beogradu 1950. godine, a kako nije imala potomaka, sahranu je organizovao dekanat Medicinskog fakulteta. Angelina Jakšić je danas gotovo zaboravljena iako je svojim radom zadužila ne samo Hercegovinu nego i cjelokupan srpski narod.