Dok sirijske izbjeglice teško mogu na Zapad, bogataši iz trećih zemalja samo trebaju investirati za EU državljanstvo.
Pojedinačni investitorski program osigurao je Malti više od milijarde dolara novog kapitala za 18 mjeseci operacija [EPA] Piše: Mladen Obrenović
Postoje razni načini za dobivanje državljanstva neke države, bilo da je rođenje, podrijetlo, brak ili naturalizacija, no u posljednje vrijeme sve se češće priča o konceptu tzv. državljanstva kroz investicije.
Takva je praksa posebno postala zanimljiva u kontekstu priča o mogućoj „kupnji“ državljanstva Malte, odnosno investiranju koje omogućuje dobivanje malteške putovnice, što jamči mogućnost kretanja i investiranja i drugdje u Europskoj uniji.
Svojedobno se u EU pokrenula široka rasprava zbog prodaje malteškog državljanstva, koju je i odobrio državni parlament u cilju privlačenja investitora. Na pritiske iz Bruxellesa – a najglasnija je bila tadašnja povjerenica za pravosuđe, a danas eurozastupnica, Viviane Reding govoreći da „državljanstvo ne smije biti na prodaju“ – premijer Malte Joseph Muscat samo je povisio iznos ulaganja sa 650.000 na 1,15 milijuna eura. I dobivanje državljanstva kroz investicije na drevnom mediteranskom otoku je nastavljeno.
I nije Malta jedinstven slučaj u granicama Europske unije, odnosno šengenskog prostora bez unutarnjih granica koje pruža široke mogućnosti. Uz nju, državljanstva nude i Cipar, gdje je potrebno investirati najmanje 365.000 eura, Portugal (600.000 eura) te Austrija gdje je za državljanstvo nužno i investirati najviše – 8,9 milijuna eura.
Pomaže samo debeli novčanik
Dok je Reding upozoravala kako „odobrenje državljanstva zemlje članice znači i odobrenje državljanstva EU te sva prava koja idu uz to“, uz napomenu da „zemlje članice trebaju odobravati državljanstvo osobama kada za to postoji ‘jedinstvena veza’ ili ‘jedinstvena povezanost’ sa određenom zemljom“, izbjeglička kriza tek je počinjala.
U međuvremenu je više od milijun Sirijaca, Iračana, Afganistanaca i pripadnika drugih naroda stiglo u Europu, no oni teško da mogu do bilo kakvih dokumenata, a investicije i uz njih ostvareno državljanstvo nešto im je nepojmljivo. Oni koji ne bježe od rata, ali zato imaju dovoljno novca da sebi ugode, nemaju takvih briga.
„Legitimno je postaviti pitanje treba li državljanstvo EU ovisiti od obujma nečijeg novčanika ili bankovnog računa“, govorila je povjerenica Reding.
No, eurozastupnica Reding danas ne odgovara na pitanje je li uvjerena da EU državljanstvo nije na prodaju.
Poštovati i zakone Unije
Na upit kako određena osoba, koja nije državljanin bilo koje od članica EU, može doći u posjed europskog državljanstva, u Europskoj komisiji odgovaraju kako su “uvjeti pod kojim svaka država članica dodjeljuje državljanstvo određeni nacionalnim zakonom svake zasebne države članice u skladu s poštivanjem zakona EU”. Navode i kako “načela međunarodnog prava za dodjeljivanje državljanstva zahtijevaju postojanje ‘stvarne veze’ između osobe koja je aplicirala i države ili njenih državljana”.
“Dodjeljivanje državljanstva i, samim time državljanstva EU-a nije neutralno vis-à-vis drugih zemalja EU-a i same Europske unije. Šeme za dodjelu državljanstva investitorima, a koje pružaju mogućnost da se dobije državljanstvo u zamjenu za ulaganje, samo po sebi ne zadovoljava minimalne uvjete za ‘stvarne veze’ s određenom zemljom”, navode u Glavnoj upravi za pravosuđe i zaštitu potrošača Europske komisije.
Kad je službeno stajalište Europske komisije po pitanju kupnje državljanstva investiranjem, iz Bruxellesa odgovaraju kako “države članice moraju obratiti dužnu pažnju na zakone Unije”.
“Prije svega, države članice mogu koristiti svoje pravo za dodjeljivanje državljanstva u duhu iskrene suradnje s drugim državama članicama i EU, te u skladu sa Sporazumom o Europskoj uniji”, ukazuju.
Državljanstvo kroz investicije
Malo preciznije odgovore ima agencija Henley & Partners, koja je začetnik koncepta državljanstva kroz investicije i koja „surađuje s različitim vladama na razvoju programa koji omogućuju pojedincima i njihovim obiteljima da daju značajan ekonomski doprinos razvoju države u zamjenu za državljanstvo ili prebivalište“.
„Nismo u poslu ‘prodaje’ putovnica. Programi ‘državljanstvo kroz investicije’ su napravljeni kako bi se osiguralo da investicije pridonose dobrobiti, napretku i ekonomskom razvoju države u kojoj pojedinci žele biti ili kojoj žele pripadati. Češća je situacija da je više riječ o ekonomskom doprinosu, a ne samo o investiciji“, objašnjavaju iz agencije.
Potvrđuju i kako trenutačno postoji sedam država u svijetu koje imaju jasne odredbe u zakonima za spomenuti program, pri čemu neke od njih ne traže ni dana boravka, dok druge to traže kako bi se odobrilo državljanstvo.
Malta najprimamljivija
Uz spomenute Maltu, Cipar i Austriju, koje su članice europske asocijacije država, stroge kontrole i standarde Henley & Partnersa prošli su još Antigva i Barbuda, Grenada, Sveta Lucija te Sveti Kristofor i Nevis (St. Kitts and Nevis).
„Malteški pojedinačni investitorski program je najpopularniji europski program i nudi državljanstvo u članici EU koja je stabilna, neutralna i jako poštovana kroz efikasan proces aplikacije najstrožih svjetskih standarda i provjera aplikanata. Kroz proces je prošlo 1.800 osoba i stoga je najekskluzivniji program na svijetu. Ujedno je i najuspješniji program jer nije samo uspostavio nove standarde obrade, već je osigurao više od milijarde dolara novog kapitala Malti za 18 mjeseci operacija“, navode iz Henley & Partners.
Doduše, navode i podatak kako je to jedini program koji ima podršku u EU.
Za kraj, jednostavnom pretragom, na internetu se vrlo lako mogu naći i podaci o, primjerice, programu tzv. zlatnih viza u Portugalu ili mogućnosti dolaska u Irsku kroz imigrantski investicijski program. I jedan, i drugi podrazumijevaju ulaganja i zapošljavanja. Dakle, samo je potrebno imati – novac.
Izvor: Al Jazeera
