Ako ste ikada željeli da popijete čaj ili kafu na vrhu planine, dok vam se pogled pruža sve do Sredozemnog mora, ili ste svjetski putnik koji preferira putovati sa ruksakom na leđima, ljubitelj prirode i opuštenog druženja, Nacionalni park Olimpos u Turskoj idealno je mjesto za vas.

Smješten na oko 70 kilometara od milionskog grada Antalija, u provinciji istog imena na obali Sredozemnog mora u Turskoj, Nacionalni park Olimpos mjesto je gdje sa jedne strane ponosno stoji najviši vrh ove regije, planina Olimpos, a sa druge strane beskrajna plaža, u čijoj se blizini nalazi i hipi kamp.

Park obiluje i istorijskim nalazištima, a jedno od njih je stari grad Olimpos, nekadašnja luka, kojom su pored Rimljana i Vizantinaca, vladali čak i pirati.

Planina Olimpos

Dominantan dio ovog parka je planina Olimpos, po kojoj park i nosi ime.

Na turskom je poznata kao Tahtali, što znači prijesto bogova. Visoka 2.365 metara, najviši je vrh Antalije, a slično kao i grčki Olimp, bila je smatrana domom bogova. Iako se do vrha Olimposa može doći i planinskim putem uz vodiča, mi smo se uspeli žičarom, iz koje se pruža zadivljujući pogled na šume na obroncima planine, ali i na more u daljini, a sama vožnja traje oko desetak minuta.

Visoko među oblacima, kada iskoračite iz kabine žičare, ubrzo postaje jasno zašto su antički narodi mislili da je to mjesto gdje žive bogovi. Sa vidikovca se pruža pogled na potpuno drugačiji svijet ispod planine i čini vam se da sve vidite te da obalu možete dotaći rukom.

Na platou vidikovca možete da popijete kafu, čaj ili sokove u bašti kafića, a pored suvenirnice, za one kojima samo pogled sa planina nije dovoljan i žele da se okušaju u adrenalinskoj zabavi, tu je i zanimljiva elastična ljuljaška, postavljena na samom rubu planine. Hrabri koji su se odlučili za ovo neobično adrenalinsko iskustvo kažu da, iako je zastrašujući osjećaj slobodnog pada kada vam se čini da klizite niz planinu, prije nego što vas dva elastična konopca ponovo povuku i gotovo ispale visoko u vazduh, iskustvo je koje ipak treba probati, jer ga nećete brzo zaboraviti.

Manje avanturistički raspoloženim turistima, kakva sam i sama bila, može biti interesantno fotografisanje sa statuama bogova postavljenim na vrhu planine. Da se opravda ime planine, kao doma bogova, fotografisati se možete između Zevsa, koji u ruci drži munju, i njegove supruge Here, zaštitnice braka. Iako je razlika u temperaturi na planini u odnosu na obalu oko 20 stepeni, ako posjećujete Antaliju u julu ili avgustu, niža temperatura na vrhu planine će vam dobro doći da se rashladite, ali je ipak preporučivo da ponesete topliju garderobu, dugih rukava, kao i zatvorenu obuću.

Stari grad Olimpos

U podnožju planine nalazi se stari grad Olimpos, koji je po planini i dobio ime. Nekada jedan od najvažnijih gradova Likije, starovjekovne regije u današnjoj Antaliji, nastanjen je u 3. vijeku prije nove ere uz obalu Sredozemnog mora, zbog čega je bio često haran od strane pirata, a u blizini mora i danas su vidljive kripte posvećene upravo njima, ali i kripta Markusa Aureliusa Archepolisa, vladara iz Olimposa, koji je sam izgradio kriptu za svog oca, brata i sebe.

Za vrijeme Rimljana grad je prosperirao, a Olimpus je 129 godine prije Hrista posjetio i car Hadrian, koji je u ovom gradu izgradio žitnicu, čiji ostaci su vidljivi i danas. Danas su ostaci ovog grada, kao što su zidine, rimsko pozorište, vizantijska bazilika, nekropole, kao i pomenuta žitnica, utonuli u vegetaciju koja je nabujala i preuzela ove stare građevine, zbog čega sve odiše određenom dozom mističnosti.

Od ulaza u nalazište do obale vodi put koji dobrim dijelom prolazi kroz šumu, te pokraj rijeke, koja je nažalost zbog klimatskih promjena gotovo presušila. Ono što nije presušilo su izvori hladne, pitke vode, koji kao i sve ostalo na ovom istorijskom mjestu djeluju mistično te kao da predstavljaju scenografija iz filma fantazije. Kraj puta nas vodi u potpuno drugačiji ambijent, poslije šumskog puta izlazimo na ogromnu plažu od bijelog kamenja.

Oivičena šumom, ali i obroncima brda i planina, ova plaža je dugo bila luka za pirate, ali i trgovce, zbog čega je grad bio poznato trgovačko mjesto i obilovao je bogatstvom. Kada sa plaže, okrenuti leđima moru, pogledate ispred sebe, možete da vidite ostatke grada na stijenama obrasle biljem, dok u središtu prastarih građevina sada raste drveće.

Grad Olimpos je svakako mjesto koje će vas, za razliku od većine drugih istorijskih nalazišta u Turskoj, razoružati neobičnim atmosferom, mistikom i prirodnim ljepotama doslovno isprepletenim sa građevinama koje već stotinama godina odolijevaju zubu vremena, ali kojima polako, ali sigurno počinje da dominira priroda. U Nacionalnom parku Olimpos nalazi se i jedno od omiljenih backpacker odmarališta, ne samo u Turskoj već i šire.

“Kadirove kućice na drvetu” (Kadir’s tree Houses)

Kadirove kućice na drvetu su, najkraće rečeno, hipi kamp, omiljen uglavnom među mlađom populacijom, ali i svima onima koji žele da provedu opušten odmor, gdje ćete sigurno upoznati brojne turiste iz cijelog svijeta.

Osnivač “Kadir Kaja”, napustivši život u velikom gradu, odlučio je da napravi kamp na kojem su svi dobrodošli, bez obzira na etničku pripadnost, vjeru ili naciju. I to je i utisak koji odmah steknete o ovom mjestu. Poruke da smo svi isti, da treba da se međusobno poštujemo i cijenimo, te poruke pozdrava na brojnim jezicima, među kojima je upisano i naše “zdravo”, ispunjavaju vanjske zidove ovih drvenih kućica.

Kućice napravljene od drveta, a neke od njih i na drvetu, oslikane su i veselim bojama, a ukrasili su ih upravo turisti, koji, kada jednom dođu u ovaj kamp, često odluče da se tu stalno vraćaju, a neki od njih se u kampu i zaposle. U kampu se redovno održavaju i koncerti, ali i festivali. Iako je cijeli kamp izgrađen isključivo od drveta, unutrašnjost kućica je iznenađujuće moderno uređena, a svaka kućica raspolaže kupatilom i klima-uređajem.

“Kadirove kućice na drvetu” su mjesto u kojem ne treba tražiti luksuz, već priliku da se opustite, uživate u umirujućoj atmosferi te da stičete nova poznanstva iz cijelog svijeta.