Dozvolite da Vam kažemo nešto više o Tešanović Borisu. Vjerujte da čitanje o njemu nije moglo da ga predstavi u pravom svjetlu, dok I sami nismo razgovarali s njim. Čovjek sa mnogo kvaliteta, koji je predanim radom stekao vrijedno iskustvo na mnogim poljima.

            Naime, Tešanović je svoju priču sa RK “Slavija” počeo prvobitno kao igrač, gdje je bio dio tima I postao prijatelj sa momcima koji su odlučili da se vrate sada kada je klubu to najpotrebnije. Ostvarivali su zapažene rezultate, te imali priliku da slave sport koji su živjeli. Kasnije je postao trener u matičnom klubu, te davao maksimum vodeći znanjem saigrače do dana slave. Ponosno ističe činjenicu da je RK “Slavija” jedini klub koji nije morao da dovodi igrače “sa strane”, jer su imali kvalitetan tim koji je jakom igrom ušao u prvu ligu.

            Od ovog akademski obrazovanog građanina ne možete čuti da ističe sebe ni u jednoj ulozi, a pripadaju mu zasluge za dosta momenata. Naglasak stavlja na igrače, prijatelje, igru, klub, grad. Jedna od stvari koje je napomenuo je to da preko 80% igrača su završili fakultete, što znači da su njegovane ispravne vrijednosti I nije ništa zanemareno zbog kluba. Štaviše, igrači su stekli discipline, te stizali praviti rezultate na terenu, ali I van njega.  

            U ovoj situaciji koja je zatekla njegov/njihov klub je odlučio da se vrati I pruži svu pomoć koju može kako bi se status kluba, kao prvoligaša održao. Jedno vrijeme je pauzirao od ove vrste rada, ali odanost kolegama I osjećaj koji ga veže za klub su ga naveli da se prihvati posla pomoćnog trenera, te da zajedničkim naporima urade šta mogu. Vrlo je realan po pitanju trenutnog stanja, ali to ne znači da se odustaje. S obzirom na to da igrači ulaze u sezonu bez da su obavili pripreme na način na koji su to uradili ostali klubovi, rizikujući povrede, može se reći da svi zajedno ulažu izuzetne napore koji prevazilaze mogućnosti prosječnih. Upravo to je taj timski duh, koji (nevjerovatno) svi do jednog imaju.

            Kako god da prođe sezona, oni će znati da su učinili sve  – podržali klub, ojačali prijateljstva i stvorili nove uspomene.

            To nije sve. Tešanović Boris se odlučio za rad sa najmlađima, što zahtjeva potpuno drugačiji pristup. On je taj koji će usaditi ljubav prema sportu, disciplinu, te tako učestvovati u oblikovanju kako sportista, tako i ljudi. Hvale vrijedno, morate se složiti. Nada se da će mlađi naraštaji pokazati da RK „Slavija“ opet može imati jak tim koji čine naši sugrađani, te da će biti osvojeno i prvo mjesto Evrope. Priznaje da je taj zadatak teži nego što izgleda i to iz više razloga – loša finansijska situacija roditelja, ali i činjenica da je rukomet sport koji se igra u zatvorenom prostoru, što je zapravo nemoguće za izvesti u ovim uslovima u kojima se svi nalazimo sad. Svakako moramo pričekati malo, kako bi se želje i mogućnosti mogle uskladiti.

            Svima je poznato koliko ima igrača u rukometu, pa na pitanje o praznim tribinama Tešanović odgovara da, iako su igrači profesionalci, publiku zovu 8.igračem, jer zna da ima toliki uticaj i značaj. Vjerna publiko, koju članovi kluba cijene, podržite ih i pokažite da i mi njih cijenimo.

            Priznaje da je pred rukometašima, ali i trenerima izazov, ali ga dočekuju gledajući ga u oči. Početak sezone je pomjeren radi opravdanih razloga, ali se nadamo da će to značiti da rukometaši imaju više vremena za pripremu, iako ih u tom slučaju čeka ubrzan tempo igranja utakmica. Ostajemo i dalje uz njih..