Ako ste po prirodi dobra osoba, vjerojatno ste upoznati s poznatim Zlatnim pravilom: “Ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi.” Međutim, život često ne funkcionira onako kako bismo željeli i očekivali.

Ponekad se čini da, uprkos našoj dobroj volji i ispravnom ponašanju, ne dobivamo uvijek isto u zamjenu.

Zašto se to događa? Ako ste se ikada zapitali ovo pitanje, pozivam vas da pročitate ovu priču, gdje ćete pronaći odgovor i naučiti kako živjeti u svijetu gdje se pravda čini nedostupnom.

Jednom je mlada strankinja potražila savjet od mudrog starca, koji ju je pažljivo saslušao dok je prepričavala svoju tužnu priču. “Ne znam kako da nastavim dalje…”, rekla je s tjeskobom u glasu.

“Cijeli svoj život sam se odnosila prema drugima onako kako bih željela da se odnose prema meni. Bila sam iskrena, otvorena, i uvijek sam se trudila činiti dobro ljudima, ne očekujući ništa zauzvrat.

Pomagala sam koliko sam mogla, nesebično. No, često sam umjesto zahvalnosti dobivala zlu i podsmijeh. Osjećam se povrijeđeno i iscrpljeno. Molim vas, recite mi što da radim?” Starac je tiho promislio i potom dao djevojci neobičan savjet:

“Skinite sve svoje odjeće i prošetajte potpuno goli gradskim ulicama.” “Oprostite,” odgovorila je djevojka, “ali nisam toliko otvoren tip da bih se gola šetala ulicom. Sigurno se šalite ili me pokušavate ismijati.

Ako to učinim, ne znam što bih mogla očekivati od ljudi na ulici. Mogli bi me ismijavati ili čak zlostavljati.” Mudrac je ustao, otvorio vrata i na stol stavio ogledalo. “Sram vas je izaći goli na ulicu,” rekao je, “ali čini se da se ne stidite šetati svijetom s golom dušom, potpuno otvorenom poput ovih vrata. Dopuštate svima da uđu unutra. Vaša duša je ogledalo u kojem drugi vide samo ono što nose u sebi.

Oni često vide svoje vlastite mane i nedostatke, jer nemaju hrabrosti suočiti se s vašom čistoćom i dobrotom. Nažalost, ovo je sudbina samo istinski hrabrih, iskrenih i dobrih ljudi.” “Što mogu učiniti?” upitala je djevojka. “Kako mogu promijeniti situaciju kada ne ovisi o meni? ” “Hajdemo zajedno,” rekao je mudrac, “pokazat ću ti nešto.” Poveo ju je do svog vrta i pokazao joj prekrasno cvijeće.

“Godinama sam zalijevao ovo cvijeće i brinuo se o njemu. Nikada nisam vidio kako se pupoljci otvaraju. To su činili tiho, bez pompe, ali njihova ljepota i miris su čarali. Ja sam morao zamisliti taj predivan proces otvaranja cvjetova, proces koji je oduševljavao sve svojom ljepotom i mirisnom aromom.” “Dijete,” nastavio je mudrac, “uči od prirode. Pogledaj ove divne cvjetove i ponašaj se poput njih.

Otvori svoje srce ljudima neprimjetno, bez očekivanja. Neka tvoja duša bude otvorena prema dobrim ljudima, ali se udalji od onih koji bi je povrijedili. Takav korov nije vrijedan tvog vremena i energije. Ljudi će te bolje razumjeti ako se prema njima odnosiš poput ovih cvjetova, nježno i neprimjetno. Nemoj dopustiti da ti isti ljudi zamagle tvoju čistoću. Nemoj dozvoliti da vide samo ružan odraz svojih vlastitih mana u tebi.”

Kad je djevojka upitala kako da primijeni ove lekcije u praksi, mudrac je odgovorio: “Nastavi biti ono što jesi, ali neka tvoja dobrota bude tvoja unutarnja snaga. Nemoj očekivati ​​nagrade ili pravdu od drugih, već od samog života. Neka tvoja duša ostane čista i otvorena, a ti ćeš privući ljude koji cijene tvoju dobrotu.”

Ova priča podsjeća nas na važnost čuvanja svoje unutarnje čistoće i dobrohotnosti, bez obzira na to kako nas svijet može povremeno izazivati. To je izazov, ali istinska snaga leži u tome da ostanemo dosljedni svojim vrijednostima i ljubaznosti, bez obzira na to kakvi su drugi.

Izvor: Svezazenu.net