Kad god se dijete nasmije, roditelji mu uzvraćaju obožavanjem. Kad, nakon desetak zalogaja voćne kašice, okrene glavu u stranu, vi spuštate žličicu. Kad se nasmije primijetivši nekog psića, vi kažete: “Kako krasan pas”.

Ta interakcija je djetetu prva lekcija iz emocionalne prisnosti, daje mu osjećaj da ga druge osobe razumiju i prihvaćaju. S vremenom, ta bliskost izgrađuje djetetovo samopoštovanje, vjeru i optimizam – zapravo mu omogućava oblikovanje intimnih veza s ostalima.

Osjećaji su prvi jezik vaše bebe. Mnogo prije nego progovori, dijete komunicira s vama izražavajući emocije -plače kad je uznemireno, smije se kad je zadovoljno, uzbuđeno se vrpolji kad je sretno. Također, na temelju toga kako bliske osobe emocionalno reagiraju na nj, dijete razvija svoje pretpostavke o svijetu koji ga okružuje. Ako je osoba koja ga čuva topla i suosjećajna, dijete će vjerovati daje takav i svijet.

Osnovni način kojim pokazujete svoju bliskost je poštovanje djetetove volje – brza reakcija na plač jer je gladno, želi da ga zagrlite, presvučete ili ljuljate. Kasnije, kako dijete raste, treba znati prepoznati i njegovu želju da samo odluči kad je vrijeme za igru, a kada za odmor.

Postoji i dodatni način na koji možete reagovati na izraze dječje volje u dobi od sedam do devet mjeseci. U tom razdoblju, naime, dijete čini golemi razvojni skok, shvaćajući da vi i ono niste isto, da ne morate uvijek misliti i osjećati isto. Stručnjaci naglašavaju kako djeci možemo dati do znanja da shvatamo njihove emocije i tako da im uzvratimo na isti način. Ako se djeca smiju, i vi se nasmijte, ako viču, i vi viknite na isti način. U jednom istraživanju, majke nisu samo oponašale načine na koji su njihova djeca iskazivala određene emocije, već su im se prilagodile na inovativan način. Primjerice, ako je beba radosno tresla svoju zvečku, i majka bi se tresla cijelim tijelom, smijući se pritom. Majčin ton i aktivnost prenosili su djetetu poruku “Znam tačno kako se osjećaš”.

Takvo se poistovjećivanje može koristiti i u slučaju iskaza negativnih emocija. Ukoliko dijete padne, recite “Tres!” ili “Bum!”, kako biste mu pokazali da točno znate što mu se upravo dogodilo i što osjeća, kažu psiholozi.

Neka djeca imaju vrlo nizak prag osjetljivosti, pa se mogu razljutiti čim ih malo jače stisnete, iako ih zapravo grlite. Čak ako se vaše dijete ne uznemiruje lako, ono može voljeti potpuno drukčije poticaje i imati drukčiji osjećaj za rutinu nego vi. Primjerice, vi se možda želite priljubiti uz bebu, ali ona zacvili čim je držite preblizu. Ili. vi nastojite biti organizirani, no dijete se ne želi uklopiti u vaš plan spavanja. Kako se drži da su značajke temperamenta urođene, bolje vam je da za sve krivite genetiku, nego sebe ili dijete.