Da Oporavilište Kasindo nije imalo isključivo zdravstvenu već i veliku socijalnu ulogu, svjedoče natpisi iz tadašnje štampe, ali i zabilješke u redovnim godišnjim izvještajima. Da bi sve ostalo pod kontrolom, služili su pravilnici i stroge odredbe.

Kasindo kao centar dešavanja

Pošto je Oporavilište imalo svoju kino-salu ostali su podaci o čestom prikazivanju naučno-popularnih filmova iz oblasti higijene. Osim ovih prikazivale su se i “filmske predstave putujućih kina” na koje su dolazili i mještani pa sa pravom možemo reći da u Kasindolu postoji tradicija odlaska u bioskop duga skoro stotinu godina. Često su svraćale pozorišne trupe, ali i svirači i narodni guslari. Sokolska četa Kasindo bila je jedna od najorganizovanijih u okolini i osim mještana Kasindola, činili su je i zaposleni u Oporavilištu, te učitelji iz osnovne škole. Kroz štampu iz tog vremena ostali su tragovi o velikim zabavama na koje su masovno dolazili gosti iz Sarajeva. Odražavane su i naučne konferencije na koje su rado dolazili ljekari iz inostranstva.

Filmske ekipe u Kasindolu

Filmske ekipe nisu bile rijedak gost u Kasindolu pa su tako ostali tragovi iz 1931. godine o posjeti filmske ekipe pod vođstvom Hivzije Bjelavca i o snimanju filma na kasindolskom bazenu i “kupanju pacijentica u šarenim modernim kostimima”. Godinu dana kasnije Oporavilište je posjetila glumačka ekipa koja je snimala “Fantom Durmitora”. Čuvena glumica Ita Rina je bila čest posjetilac Kasindola, a ostali su podaci i o snimanjima mrkog medvjeda koji je dugo vremena bio atrakcija ove ustanove.

Prvi radio aparat koštao deset ljekarskih plata

Prvi radio aparat u Oporavilištu kupljen je krajem 1930. godine. Ostalo je zabilježeno da je imao tri vanjska zvučnika i da je koštao tačno 10 tadašnjih ljekarskih plata. Nakon sedam godina nabavljen je moderniji i skuplji aparat, ali i pojačalo, osam zvučnika te gramofon i mikrofon.

Biblioteka od 1925. godine

Prva biblioteka u Oporavilištu osnovana je 1925. godine i tada je brojala 700 knjiga, da bi se u kasnijim godinama taj broj povećavao. Revnosni službenici vodili su evidenciju o broju pročitanih knjiga i strukturi čitaoca. U biblioteku su redovno dolazili časopisi iz svih većih gradova, a redakcije su ih ustupali besplatno kao doprinos ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Šivenje kupaćih

Uprava Oporavilišta je 1923. pod pritiskom pacijenata morala nabaviti platno i sašiti po 50 muških i ženskih kupaćih kostima, te veći broj peškira. I kupaći i peškiri su se iznajmljivali pacijentima koji su redovno koristili bazen.

Zabrana kartanja

Od sredstava za zabavu, u Oporavilištu se 1923. godine spominju dva šaha, tri garniture domina, te 24 kompleta igraćih karata. Sve ovo je nabavljeno u Zagrebu za 4276 dinara,a kao razlog nabavke iz Zagreba navodi se da “ove robe tada u Sarajevu nije bilo”. Kompleti za razonodu su se izdavali za po jedan dinar “pinke” te je taj novac upotrebljavan za nabavku novih kompleta. I tako sve dok SUZOR nije saznao za nabavku karata. Nakon toga su karte prodate,a svako kartanje u oporavilištu je bilo zabranjeno.

Problemi sa alkoholom i disciplinom

Da je neumjereno uživanje alkoholnih pića predstavljalo problem u održavanju discipline u Oporavilištu, svjedoče odredbe raznih pravilnika. Po pravilniku iz 1927. godine bio je “zabranjen odlazak u seoske krčme”. Ono što je zanimljivo u ovoj odredbi jeste to da je konzumiranje alkohola bilo zabranjeno i zaposlenima i to i izvan radnog vremena (ako su u blizini Oporavilišta i pacijenti mogu da ih vide). Sljedeći korak bilo je zatvaranje bifea u paviljonu Zagreb koji je bio izdat jednom ugostitelju iz Sarajeva.

Očigledno je osim alkohola, bilo i drugih situacija koje su se pokušale spriječiti raznim odredbama. Po kućnom redu iz 1931. godine, precizno se definiše vrijeme kada su pacijenti na ležaljkama, a kada u šetnji i radu. Ležaljke su naizmjenično koristili muški i ženski pacijenti, vodeći se računa o tome da kada su jedni na ležaljkama, drugi budu u šetnji i obratno.