Ne omalovažavajte probleme Mališana!!!
Odraslima problemi djece često izgledaju beznačajni. „Objektivno“ gledano, to možda i nisu veliki problemi, ali su djetetu svakako važni i nikako ih ne bi trebalo ismijavati niti omalovažavati, djete treba saslušati i biti uz njega.
Tipičan primjer za to: “Djete roditeljima ispriča da se posvađalo sa drugarom u vrtiću i izjavi da mrzi tog drugara, te da nikada više neće da razgovara sa njim”. Veliki broj roditelja će na ovo odgovoriti: „Pomirićete se vi već“, ili nešto slično. I ako je odgovor nesumnjivo tačan, to neće pomoći djetetu čija su osećanja povrijeđena, a sada mu još i roditelji svojim ponašanjem pokazuju da to što je ono povrijeđeno ne smatraju ozbiljnim niti vrijednim slušanja i utjehe. Moguće je da će djete progutati suze na takav odgovor i da će, spolja posmatrano, dejlovati kao da je naučilo da ne uzima takve svađe ozbiljno, ali će u sebi patiti i početi da vjeruje da ne vrijedi da se otvori i požali roditeljima, jer ga oni i ionako neće razumjeti. Što može da ostaje kao stav u odrastanju – ne povjeravati se jer tu neće naći podršku.
Djete je potrebno veoma pažljivo saslušati, ma koliko njegove žalbe djelovale kao nešto beznačajno, neozbiljno i „dječije“. I djete ima osećanja, ništa slabija zato što su dječija, koja je moguće povreijediti.
Kada saslušate ono što vam djete govori, pustite ga da se isplače ako mu je to potrebno, recite mu da ga razumijete i pitajte ga kako se oseća. Ako mu je potrebno da priča i priča o onome što se desilo, slušajte pažljivo. Posjavjetujte djete pričom iz sopstvenog sličnog iskustva.
Na taj način djete učite da stet u za njega, da može da vam povjeri i vjeruje, te na taj način tokom odrastanja u životu zadržava naviku da to čini, čak i onda kada, zajedno sa djetetom, „porastu“ i problemi.
