U poslednje vreme mi se često jede pita. Mislim da sam je i sanjala nekoliko puta. Bukvalno. A ono što glava hoće, to i dobije. Ovog puta sam pravila klasičnu gužvaru. Nju, iskreno, najviše i volim. Uvijek bude najsočnija, a da ne pričam koliko se lakše i brže pravi nego kada uvijate kore. Samo gužvate, mrljate i bacate. Nikakvo iskustvo ili vještina vam nisu potrebni, čak bi i djete od pet godina moglo da napravi savršenu pitu. Pa eto ideje ako neko hoće da se igra sa djecom u kuhinji.
Koristila sam kore od heljde. One uvijek imaju dosta bjelog pšeničnog brašna u sebi pa ih ne treba često jesti. Oni koji su u restrikciji ovakvo jelo mogu da naprave jednom u dvij nedelje. Ne samo zbog kora, već zbog toga što sam mješala jaja i sir. A i to se u restrikciji radi dva ili tri puta mjesečno.
Potrebno vam je:
- Pakovanje heljdinih kora
- 550 grama mladog sira
- 3 cela jaja
- 2 belanca
- 1 ravna kašičica morske soli
- 1 ravna kašičica belog luka u prahu
- 3 kašike semenki bundeve (golice)
- 3 pune šake koprive
- 1, 5 do 2 decilitra kisele vode
- 3 kašike maslinovog ulja
- Dve kašičice svinjske masti malo vode
Prvo rastopite mast u malo vode. I uključite rernu da se zagrije.
Sa koprivom pažljivo rukujte jer peče. Uvijek koristim rukavice ili običnu kesu za zamrzavanje. Zavisi šta imam u kući. Koprivu sam oprala, a zatim poparila kipućom vodom. Malo sam je isjeckala i ostavila sa strane.
U činiji sam umutila jaja i bjelanca, dodala so i bijeli luk. I sve dobro promješala. Zatim sam dodala izgnječen sir i koprivu, sjeme bundeve, pa kiselu vodu i ulje. I sve promješala.
Okruglu šerpu sam namazala sa tankim slojem masti.
Heljdine kore nikad nisu iste debljine, pa sam izvukla najdeblju i stavila je po dnu šerpe.
A onda sam cjepkala kore, umakala u smjesu i ubacivala male zgužvane svežajeve u šerpu.
Nisam pametno odmjerila broj kora i fil, pa mi je nekoliko kora preostalo. Uvek mjeri prema filu, odnosno kad njega potrošim, prestajem da punim jer ne volim kada pita bude suva. Preostale kore uvijek mogu da zamrznem i iskoristim za nešto drugo.
Kada sam napunila šerpu, krajeve donje kore sam presavila na unutra. Onda sam uzela koru pa je stavila preko i ivice ušuškala ispod donje kore. Premazala sam je sa vodom i rastopljenom mašću. Onda sam isto uradila sa još jednom korom.
Šerpu sa gužvarom sam stavila u zagrijanu rernu i pekla pola sata na 210 stepeni.
Gledajte da ne zagori, već da pita dobije ljepu zlatnu boju.
Kada je bila gotova samo sam je naopačke izručila na dasku. Kao kad bi burek u pekari izručili u drugu tepsiju.
Pita će malo da splasne kada počnete da je sječete, ali će biti izuzetno sočna. I preukusna. I sad mi ide voda na usta dok pišem ovo i gledam slike.
Ako nemate koprivu u ovu pitu možete da stavite bilo koji zeleniš: spanać, zelje, blitvu, sremuš (ukoliko ga još ima na pijacama)….
Ako se pitate što sam stavljala cela jaja i belance evo objašnjenja: u restrikciji se jaja i mlečni proizvodi ne mješaju osim ponekad, jednom u dvije nedelje. I tada rijetko ko broji koliko čega stavlja. Ali uvijek ima onih rigoroznih koji to rade pa uvijek gledaju da na 150 grama sira ide jedno jaje. Bjelanca se tu ne računaju, ona uvijek mogu da se mješaju sa mlječnim proizvodima. Pa otuda računica 3 cijela jaja i dva bjelanca. Da izađem u susret i onima koji traže dlaku u jajetu .
Prijatno!
