Prilikom ulaska u salon vjenčanica Marine Kosorić imate osjećaj da ste zakoračili u bajku. Njeni radovi su ispunjeni dušom koju je utkala u njih, jer se po njima vidi da je svaki rađen srcem.
Modna kreatorka Marina Kosorić se doselila iz rodne zemlje radi ljubavi, te dala sve od sebe da ispuni svoj san. Nije lako baviti se modom u našoj zemlji, a kako je tek kada dođete iz druge države, kad vam je nepoznat jezik, običaji, pa na kraju krajeva i moda.. Provela je neko vrijeme pokušavajući da napravi mješavinu stilova, jer su razlike poprilične, ali upravo su te razlike stvorile magiju. Dvije drugačije kulture, ali temperamenti slični, te kombinacija najboljeg od oboje daje uspjeh. Svaki pojedinačni rad je unikatan i osvaja na prvu. Damama nije lako da odaberu, to je sigurno.
Moja sugovornica mi je otkrila da uživa u kreiranju, te da živi svoja djela. Čarobno je krenuti od praznog papira, uzeti zahtjevne materijale (čipka, saten, itd.), unijeti dušu detaljima, te ručnim radom stvoriti unikat i ostvariti nečiji san. Treba se roditi sa darom za to, treba naučiti kako to raditi, treba osluhnuti nečije želje. Marina konstantno ulaže u svoje obrazovanje i nadograđuje svoje vještine, što se vidi po njenim radovima. Svoj rad gleda kao izazov, jer kreira izuzetno komplikovane odjevne komade, pa je nemoguće ne primjetiti ponos s kojim priča o svom radu.
Trenutna situacija, te određene mjere koje su izrečene u skladu s njom su dovele do slabijeg poslovanja mnogih. Znamo da su brojne svadbe otkazane, odnosno pomjerene dok se ne stvore uslovi za održavanje. Međutim, Marina nije pasivan tip. Odlučila je da malo „zatišje“ u poslovanju popuni tako što će zainteresovanim pokazati kako i sami da stvaraju. Salon je djelimično postao jedna vrsta učionice gdje se okupljaju oni koji sanjaju iste ili slične snove. Vođeni željom da nauče, dolaze na časove krojenja i šivenja kod oprobanog majstora zanata. Marina uživa u radu, te nesebično dijeli svoje znanje sa drugima. Smatramo da je bitno naglasiti da se sa kandidatima radi pojedinačno, jer je to u skladu sa mjerama opreza, ali i svako od njih ima punu pažnju mentorke.
Pored nemogućnosti da se održavaju svadbe, stopirane su i revije. Mislite da je naša glavna junakinja priče mirovala? Ne. Rodila se ideja da se organizuje video revija u digitalnom formatu, kako bi vjerni pratioci mogli imati priliku da im se predstavi nova kolekcija. To što nema većih okupljanja ili događaja ne znači da ne treba sebi da priuštimo užitak i da se osjećamo posebno kad obučemo nešto što je krojeno za nas, što je ekstravagantno, jer nas takve stvari mogu trgnuti iz ovog tmurnog stanja u kom se nalazimo. Marina nam nudi da unesemo dodatne boje u naš svijet, te ga učinimo veselim i ispunjenim.
Razgovor je , ne baš planirano, otišao i u smjeru toga da se Marina osjeća jako zahvalno ljudima koji su je prihvatili kao svoju. Kaže da ne pati od nostalgije, jer voli živjeti ovdje i da je sad to jednak dio nje, kao i njena matična država. Mora se reći da kada se vidi koliku sreću pokazuje dok priča o životu ovdje, te činjenicu da može da se bavi kreiranjem koje voli, ne možete da se ne osmjehnete i da je ne doživite kao blisku, jer je iskrena.
Zamislite koliko treba uložiti sebe , a ne ponoviti se nikad. Može li šta biti ljepše od toga kada znate da samo Vi imate takvu vjenčanicu i niko više na cijelom svijetu? Nisu samo vjenčanice u ponudi, kao što vidite i smatramo da vrijedi otići i pogledati, zar ne?
