Žene u sektoru sigurnosti BiH
Mirela Tešanović: „Još uvijek imamo prostora za napredovanje“
Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Osnaživanje žena za jaču integraciju u sektor sigurnosti Bosne i Hercegovine kroz javnu promociju uspješnih liderki“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s gospođom Mirelom Tešanović, višom inspektoricom u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske. Gospođa Tešanović je udata i majka dvoje djece. Magistrirala je na temu „Žene u policiji“, a kroz svoj svakodnevni rad zalaže se za njihovu bolju pozicioniranost u MUP-u RS. Osim što uspješno nosi policijsku uniformu 15 godina i pruža sigurnost građanima, gospođa Tešanović se aktivno i marljivo priprema za odlazak u mirovnu misiju s nadom da će dati svoj lični doprinos očuvanju miru. Njeno poznavanje engleskog i francuskog jezika će joj, zasigurno, pomoći u tome.
Kako procjenjujete položaj žena u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske i u policijskim strukturama u BiH uopšte?
U odnosu na raniji period, zadovoljna sam trenutnim položajem žena u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, kao i u ostalim policijskim strukturama u BiH. Primjetan je napredak jer su žene sve zastupljenije, kako u redovnim, tako i na značajnijim i bolje plaćenim poslovima. To je jako važno, ali smatram da postoji još dosta prostora za napredovanje i poboljšanje stanja. Nadam se da će u budućnosti položaj žena biti još bolji i značajniji.
Obzirom da imate značajan policijski čin, a što samo po sebi implicira iskustvo u policijskim strukturama, možete li nam reći o kakvom se poslu radi iz Vaše perspektive i koliko ste truda i napora morali uložiti da dođete do trenutnog položaja?
Policijska profesija nije jednostavna i ima svoje specifičnosti kao i svaki drugi posao. Međutim, prisutan je i dodatni rizik u obavljanju policijskih poslova, a, takođe, ni radno vrijeme nije uvijek fiksno. Sve su to izazovi kojih osoba, koja se odluči baviti policijskom profesijom bez obzira na pol, mora biti svjesna na samom početku. Imam 15 godina efektivnog staža i cijeli svoj dosadašnji radni vijek sam provela u policiji zahvaljujući prvenstveno svom policijskom obrazovanju. To je i odgovor na drugi dio vašeg pitanja kada je riječ o trudu i naporu koji osoba mora uložiti da bi se bavila policijskim poslom. Prije svega, to je policijsko obrazovanje. Takođe, fizička spremnost i bavljenje sportovima, odnosno aktivan sportski život, jedan je od preduslova koji je jako bitan. Međutim, smatram da sama diploma srednjeg ili visokog policijskog obrazovanja nije dovoljna. Čovjek uvijek treba nastaviti raditi na sebi i na taj način će adekvatno biti nagrađen određenim pozicioniranjem. Prije svega bih istakla poznavanje stranih jezika, u prvom redu engleskog koji je danas u širokoj primjeni. Bez policijske saradnje nema pravog policijskog posla, a bez poznavanja engleskoj jezika ne možete komunicirati s kolegama iz Evrope ili iz bilo kojeg dijela svijeta. S obzirom da je to neka moja ljubav, moram reći da učim i francuski jezik. Nadam se da će mi to donijeti jedan dodatni kvalitet da mogu dati veći doprinos svom ministarstvu, a, naravno, i da mogu ostvariti lični razvoj i neku ličnu satisfakciju dalje u karijeri. Pored visokog policijskog obrazovanja i stranih jezika, smatram da je neophodno i dalje se stručno usavršavati, ne samo kroz učešće na različitim seminarima, kursevima i konferencijama, već i akademski. Vođena tim stavom, završila sam magistarske studije i veoma sam ponosna što sam istraživala temu ”Žene u policiji”. Na kraju, takođe želim istaći da je u policijskoj profesiji jako važno posjedovati sklonost ka timskom radu, organizacijske sposobnosti i komunikacijske vještine.
Kako Vas doživljavaju Vaše muške kolege i da li smatrate da ste u njihovim očima ravnopravni s njima u poslu kojim se bavite?
Smatram da sam ravnopravna. Kada govorimo o odnosu mojih kolega prema meni, tu ne mogu generalizovati. Ljudi su različiti, različito gledaju na stvari, pa tako i na kolegice u nekim aktivnostima. Obično se možda te neke sumnje u određene sposobnosti jave u početku, ukoliko se ne poznajemo dovoljno. S vremenom, kako upoznajemo jedni druge, stiče se i povjerenje, naročito tokom obavljanja timskih poslova i zadataka. Različite su situacije, ali generalno kolege poštuju kolegice. Više je onih koji poštuju, dok ima i onih koji još uvijek smatraju da je policija ”muški sport”.
Koliko su prema Vašem mišljenju međuljudski odnosi važni u poslu kojim se bavite?
Jako su važni. Kao i u svakom poslu, ljudi se oslanjaju jedni na druge i timski rad je nešto što donosi poseban kvalitet. Međutim, kod policije to je posebna specifičnost, naročito u zavisnosti od linije rada na kojima ste raspoređeni. Recimo, kolege koje su na intervencijama, koji se nalaze u opasnim situacijama, moraju imati jako visok stepen međusobnog povjerenja. Moraju se jako dobro poznavati, da znaju ko šta može iznijeti u zadatku cijelog tima. U našem ministarstvu brojni su primjeri gdje se ljudi privatno druže, još tokom školovanja ili studiranja uspostavljaju prijateljske odnose, a takođe u pojedinim slučajevima imamo primjere sklopljenih brakova i odnose kumstva. Sve to jača međuljudske odnose i smatram da to stvarno utiče na kvalitet poslova, ali i na funkcionisanje organizacije u cjelini.
S obzirom da obavljate vrlo odgovoran posao, kako uspijevate održati balans između poslovnog i porodičnog života?
To je isto jako važan segment. Udata sam i imam dvoje djece, koji su sada već tinejdžeri, te je jako teško uskladiti sve, naročito u početku. Razvijala sam svoj porodični i profesionalni život istovremeno, studirala sam i postala majka. Dok su djeca bila manja, prioritet sam davala njima. Nisam učestvovala na svim obukama koje su mi bile na raspolaganju i izbjegavala sam samoinicijativno prijavljivanje za zadatke koje sam mogla uspješno obaviti, jer sam znala da će to iziskivati više vremena i veće odsustvovanje od kuće. Ukratko, u prvom periodu svoje karijere prioritet mi je bio privatni život, jer smatram da sam bila potrebnija u kući nego u kancelariji. Danas mi je lakše jer su djeca tinejdžeri i imam veliku podršku supruga od samog početka. To je jako važno i to mi jako puno znači. Mislim da bez takvih odnosa ne bih uspjela ostati jednako uspješna u svom poslu kao što sam sada. Uvijek se taj balans može postići, ali treba puno truda i puno razumijevanja.
Da li bi trebalo biti više žena u policijskim strukturama i koja je prednost, prema Vašem mišljenju, njihovog zapošljavanja?
Mislim da bi trebalo biti više žena u policijskim strukturama. Prema međunarodnim standardima, žena bi trebalo biti 20 % u policijskim strukturama. Međutim, mi još uvijek nismo dostigli taj procenat. Pored kvantitativnog, ja bih napomenula značaj i kvalitativnog dijela, odnosno raspoređenosti žena na rukovodećim pozicijama i u visokim činovima. Smatram da u tom pogledu još uvijek imamo prostora za napredovanje i da bi se ženama jednako kvalifikovanim za neke pozicije trebala dati prednost. Prednosti, odnosno dodatne kvalitete koje žene mogu dati policijskim strukturama zaista su brojne. Prvenstveno, treba ih gledati jednako kao i muškarce. Samo to je prednost, jer ako može muškarac zašto ne bi mogla i žena? S druge strane, i kolege često kažu da su žene po prirodi možda detaljnije, imaju više strpljenja, što je s kolegama koji imaju posebnu energiju i dinamiku odlična kombinacija. Ne bi naravno bilo idealno ni da samo žene rade u policiji. Upravo je ta kombinacija i ta sinergija nešto što može dati najbolje rezultate. Osim toga, neke poslove žene mogu bolje razumjeti, recimo kada se radi o maloljetničkom prestupništvu ili ženama koje su žrtve seksualnog ili porodičnog nasilja. Kvalitetniju izjavu i kvalitetniju pomoć žrtvi može dobiti i pružiti žena policajac, jer, prvenstveno iz same predrasude koju ta žrtva ili svjedok ima prema muškarcu, možda će biti otvoreniji prema ženi s pravim pristupom. Generalno, smatram da je najbolji model kombinovani rad, da ima i muškaraca i žena u timu.
U narednom periodu možda odete u mirovnu misiju. Kakva su Vaša očekivanja u tom pogledu i kakva su iskustva Vaših kolegica koje su eventualno već bile na sličnim misijama?
Kroz samu pripremu i cijeli taj dugotrajni proces usavršavanja i ispunjavanja svih uslova koji su potrebni za odlazak policijskog službenika iz Bosne i Hercegovine u jednu od tri mirovne misije u kojima do sada učestvujemo, imala sam priliku da kontaktiram i sa kolegama i kolegicama koji su stekli to iskustvo, pa sam, prema tome, i ja izgradila neka svoja očekivanja. Iskustva su u svakom slučaju pozitivna. Radujem se novim iskustvima i izazovima koje ću da postavim pred sebe. Prije svega, to će biti rad u nekoj drugoj sredini, u međunarodnom okruženju. Takođe, to će biti rad u situacijama gdje su ljudi, nažalost, pogođeni ratnim konfliktima, kao što smo i mi u našoj prošlosti bili, tako da ću ih moći bolje shvatiti. Mislim da ću moći da odgovorim izazovima koji me tamo čekaju. S obzirom da ću raditi u kontigentima s policijama iz cijelog svijeta, nadam se da ću imati dobre kolege. To je jedinstveno iskustvo i posebno me raduje da ću moći dati svoj doprinos u očuvanju mira koji nam je svima itekako bitan i treba ga čuvati i njegovati. Meni je drago ako budem mogla doprinijeti da se u nekoj zemlji održi mir, da se lokalna zajednica ponovo uključi u redovan, svakodnevni život i da dostigne moderne standarde kojima svi težimo.
Koja je Vaša poruka za žene koje planiraju graditi svoju profesionalnu karijeru u policijskim strukturama u BiH?
Budite uporne i vjerujte u sebe, jer istrajnost se uvijek isplati. Pokažite svoje kvalitete na najbolji mogući način. Dobrodošle ste i radujem se svim novim kolegicama i kolegama.
