Da li ste znali da je 5. februar Svjetski dan Nutelle? Ljudi jedu Nutellu kao dio doručka. Ili prosto zato što je vole i uživaju u njenom ukusu.
Ferrero, kompanija koja proizvodi Nutellu, osnovana je 1946. godine. Mišel Ferero, njen osnivač, 1963. godine odlučio je da izmjeni ukus „Supercrema“ poslastice kako bi se dopao kupcima na evropskom tržištu. Sličan slatkiš, poznat kao „giandua“ (đandua), pravio se u sjevernoj Italiji još od Napoleonovog doba i bio je nalik na veknu stvrdnutog maslaca.
Novi proizvod dobio je ime „Nutella“, a njegovi sastojci su šećer, palmino ulje, lješnik, kakao i mljeko. Ovakav proizvod doživio je ogroman uspjeh gotovo momentalno, a uživa ga i sada.
Iako se dugo vjerovalo da je recept za Nutellu čuvan u strogoj tajnosti, kako to rade Coca Colla i neke poznate druge kompanije, marketing menadžer kompanije Ferrero – Loren Kremona – kaže da recept nije tajnost. „Svako može da nađe sastojke Nutelle. Mi jednostavno bolje od drugih znamo kako treba da ih iskombinujemo,“ kaže Kremona.
Prošlog februara, čovjek koji je napravio ovaj namaz obožavan od strane dejce i svih ljubitelja slatkiša (koji je ujedno i noćna mora zubara i nutricionista), preminuo je ostavivši za sobom bogatstvo od 33 milijarde dolara, a njegova biznis priča sigurno će, skupa sa Nutellom, živeti još dugi niz godina, kako u stvarnosti, tako i u biznis priručnicima.
Posvećenost jednog čovjeka
Mišel Ferrero je 1957. godine stao na čelo male konditorske firme u vlasništvu svoje porodice. U narednih 60 godina pretvorio ju je u multinacionalnog giganta, koji stoji ne samo iza čuvene Nutelle, već i iza ništa manje poznatih i voljenih slatkiša kao što su Kinder Jaja, Raffaello kuglice, Tic Tac bombonice i Ferrero Roscher čokoladne praline.
Priča o uspjehu Ferrero kompanije posebno je interesantna, zato što se zasniva na principima koji su još jednom dokazali svoju jednostavnost i bezvremenost. Kada se Mišel našao na čelu malog porodičnog biznisa, napisao je pismo svakom zaposlenom u kom obećava da će sve svoje aktivnosti i dobre namjere uložiti u kompaniju i uvjerava ih da će biti zadovoljan jedino kada postigne realne rezultate, kako bi njima i njihovoj dejci mogao da garantuje sigurnu i mirnu budućnost. Insistirao je na tome da ova kompanija treba uvjek da radi drugačije od većine i da nema potrebe da se bilo šta požuruje, jer je za dobre stvari potrebno vreme.
Fererovi zaposleni bili su mu najvažniji resurs i shodno tome im se i posvećivao. Profitna marža žrtvovana je kako bi zaposleni mogli da dobiju dobre naknade za svoj rad. Osim toga, imali su organizovan i plaćen prevoz od i do mjesta u kojima su živjeli, kao i medicinsko osiguranje i ostale socijalne beneficije, uključujući redovne izlete i novčane bonuse. Pod Fererovim rukovodstvom, nikada nije došlo do štrajka niti do razdora unutar kompanije, što je za firme u Italiji prilično neuobičajeno. Mnogi zaposleni radili su prekovremeno zajedno sa Mišelom, eksperimentišući sa novim ukusima i proizvodima sve dok ne bi bili savršeni.
Mnogi vlasnici uspješnih firmi pričaju o „činjenju drugačijeg“, ali Ferero nije pričao, već je radio.
Ferrero trenutno prodaje oko 365.000 tona Nutelle širom sveta, a njeni najveći potrošači dolaze iz Njemačke, Francuske, Italije i Amerike.
Crna i bjela strana
Ako ste ikada imali iskustva sa drugim sličnim kremovima, onda vam je zapalo za oko da Nutella ima samo „crnu“ stranu, dok ostali imaju „crnu“ i „belu“. Isto je i sa pričom o Nutelli.
S obzirom na činjenicu da njen sastav čine šećer (50 odsto), mast (30 odsto) i mješavina palminog ulja i lješnika (manje od 20 odsto), postalo je jasno da je on prilično nezdrav. Što ne bi bio toliki problem, da se nije reklamirao kao „dio nutritivno bogatog doručka“. Ubrzo su usljedile tužbe, zbog kojih je ova kompanija plaćala ogromne odštete, ali to ni najmanje nije uticalo na njen uspjeh, niti na marketinšku i prodajnu strategiju. Sporan propratni tekst i ambalaža su izmenjeni, a Nutella je nastavila svoj put ka slatkom uspjehu.
Nutella, odnosno Ferrero, ima svoju važnu „svijetlu“ stranu. „Ferrero Foundation“ je, kako joj i sam naziv govori, fondacija poznata po svom filantropskom djelovanju. Osim toga, i danas se zadržalo dosta od prakse koju je Mišel Ferero praktikovao: vodi se računa o penzionisanim radnicima i njihovim porodicama, otvaraju se privlačna i stimulativna radna mesta u zemljama u razvoju, sa fokusom na upotrebu lokalno uzgojenih sirovina. Ova kompanija je i jedan od najglasnijih protivnika radne eksploatacije dece.
