Podignuta u Gornjem Račniku kod Jagodine, veruje se da je sagrađena između 1843. i 1844.godine. Zovu je čatmara, po načinu gradnje. Kuću su podigla četvorica braće – Aca, Aksentije, Đorđe i Antonije Kostić, a današnji vlasnik je Dragan Gligorijević.

Čatmara je kuća izgrađena od čatme (pletera ili naboja) – to znači da su se kao materijal koristili elementi ispleteni od pruća a premazivani mešavinom ilovače i slame. Čatmara, kao način gradnje, javlja se u Srbiji upravo početkom 19. veka. Činjenica je da se u mnogim srpskim selima još uvek ovakve kuće mogu naći, ali u lošem i zapuštenom stanju.

Kuća iz Gornjeg Račnika je u netaknutom, autentičnom stanju. Iako bi joj dobrodošla restauracija, dosta dobro je očuvana. Prozori i vrata su drveni, a doksat (vrsta balkona) je i dalje tu kakav je i nekada bio, i imao je svoju svrhu – da se na njemu sedne i večera uveče nakon dolaska sa njive.

Unutrašnjost je još inspirativnija: kada uđete, naći ćete veliku sobu sa oslikanim krevetima i klupama, velikim stolom, ognjištem, sofrom, tronošcima i dolapom (ovde: ormar sa policama, a smatra se da jepreteča viseće kuhinje), grnčarijom, češagijama, drvenim koritima, itd.

U kamenom podrumu se nalaze burad za rakiju kao i prostor za čuvanje voća i povrća.

Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Beograda je ovu kuću uvrstio u katalog najlepših srpskih kuća. Godine 1891. fasadu su oslikali italijanski majstori, a kuća je inače često korišćena za snimanje kultnih filmova i serija rađenih prema romanima Dobrice Ćosića.

Nažalost, kuća je doživela pre dve godine da bude kamenovana, pri čemu su svi prozori polomljeni. Čak je oštećen i mostić koji vodi do kuće. S obzirom da je od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kragujevcu proglašena za jednu od dve jedinstvene kuće u Srbiji, a od strane beogradskog zavoda uvrštena među najlepše stare srpske kuće, volela bih da mislim da je ova šteta sanirana.