Matična biblioteka organizuje promociju knjige „Ima li Gage? (zapisi iz silosa mrženje)“ Radoslava Bratića.

Promocija će se održati  u utorak  18. aprila u 18.00 časova u Kultrunom centru Istočno Novo Sarajevo.

O knjizi će govoriti prof. dr Pavle Kaluđerčić, mr Dušan Zurovac i Slađana Bratić.

O knjizi:

U pazarićkoj regiji tokom rata od 1992. do 1995. godine Srbi su, kao civili, pokuplјeni po kućama i odvedeni u konc-logore, u Tarčinu (silos), Paza­riću (Os­novna škola „9 maj“) i Zoviku (u dolinu rječice Krupe – u tamošnje magazine JNA). Tokom rata tako skuplјeni logoraši ginuli su kopajući rovove na liniji fronta, neki su bili ubijeni po kratkom postupku, neki su podlegli pod batinama, neki umrli od gladi, a neki povremeno bivali i razmijenjeni. Poslјednji, preživjeli, oslobođeni su tek nakon zaklјučenja mira u Dejtonu, tačnije na Savindan 1996. godine.

Radoslav Bratić Gaga je prošao sva tri pomenuta logora, robijao je preko tri i po godine. U zimu 1995. konačno je raz­mijenjen.

Knjiga „Ima li Gage?: zapisi iz silosa mržnje“, zapis je upravo o robijanju u pomenutim logorima, ali i nešto više od toga. Ovaj rukopis je utemelјen na objektivnoj i subjektivnoj stvarnosti, pa se otuda od pisca traži da nađe omjer upotrebe ta dva elementa koji se međusobno prepliću i dopunjuju. U ovom rukopisu autor ne ispisuje samo svoju dramu, samo svoj hod po mukama, nego bilјeži drame svojih sapatnika i saputnika, što ovom rukopisu daje tematsku širinu.

„I pored toga šta je Gaga sve doživio i preživio u logorima za te tri i po godine, u njegovome tekstu nisam našao ni traga mržnje. Ta riječ mržnja nije, ako se ne varam, uopšte pome­nuta u njegovom tekstu. Gaga ne mrzi, on nije želјan osvete, on je samo duboko razo­čaran, ozlojeđen i uvrijeđen, od pojedinaca – a ne od jednog cijeloga naroda. On pamti – ali i ne oprašta. Među muslima­nima, komšijama (Meša Trešnjo, na primjer), nalazi niz plemenitih lјudi i to u dnevniku bilјeži.

Epizoda, kada jedna mlada muslimanka probija­jući se kroz mećavu po dubokom snijegu, sa malim sinom koji kaska za njom jedva vidlјivom prtinom, u Bjelašničku šumu donosi tepsiju tople pite sirnice i kanticu kisela mlijeka ne­poznatim Srbima, logorašima, koji sijeku šu­mu, daje Gagi nade da i u vremenima zla ima plemenitih lјudi. Scena je antologijska.

(iz recenzije Pavla Kaluđerčića)

Iščitavajući ovaj rukopis odmah se vidi da je autor namjerno ostavio da se događaji i doživlјaji slegnu, da nestane emotivnih naboja i da se nađe što objektivniji ugao prikazivanja lјudi i događaja što ovaj rukopis čini posebno vrijednim, daje mu dimenziju uvjerlјivosti i istinitosti, o čemu pisac vodi računa. Bratić poznaje sve te lјude bilo sužnje, bilo njihove mučitelјe. Otuda ovaj rukopis zaista ima vrijednost kao svjedočenje o jednom teškom vremenu, na nesretnom prostoru, i srpskim zatočenicima unutar ta dva prostora.

(iz recenzije Dušana Zurovca)