Ovu priču pročitaćete za dva minuta, a životnu pouku koju nosi pamtićete zauvjek!
„Djeco moja draga! Doći će dan kada me više neće biti na ovom svijetu. Ostavit ću sve što sam stekla pa i vas. Ostaće iza mene puno toga, ali jedno želim da vas zamolim.
Ne svađajte se oko kuće koju vam ostavljam, ona će i poslije vas ostati i pripasće opet nekom drugom, jer ni vi je na ovaj put na koji ja krećem nećete moći ponjeti.
Kada budete djelili moje porculansko posuđe iz kojeg ste jeli i za svaki praznik se okupljali oko stola spomenite pri jelu da ne djelite to posuđe jer i iza vas će još neko iz tog posuđa jesti i vi ćete ga nekom ostaviti. Sačuvajte zajedničko blagovanje za praznike i zajedničko okupljanje oko stola.
Nikada ne recite lažna svjedočanstva ni na svog ni na tuđeg brata. Usta otvarajte jednako za istinom kao što ih za hljebom otvarate. Ne svađajte se oko materijalnih stvari, nemojte dopustite novcu da bude vrijedniji od vas. Sjetite se se majke koja vas je ljubavlju zadojila, ne mrzite nikoga, ne ponižavajte slabijeg, a od zloga bežite što dalje i ne trgujte s njim.
Djelite ljepotu… Djelite ljubav… Neka vaša djela ljubavi govore više od vaših riječi. Ne otuđujte se jedni od drugih! Spomenite da vas je jedna utroba sve nosila. Sjetite se: da ste bez ičega došli na ovaj svijet i da se bez ičega vraćate!
Ništa nije dragocenije od zajedništva i ljubavi koje u trajno nasleđe ostavljate svijetu. Tako i vi odgajajte svoju djecu i ne žalite za mnom.
Umjesto suza i naricanja jednu tihu molitvu za moju dušu izmolite. Možda mi vaša molitva otvori vrata raja… A ja? Ja ću i dalje bdjeti nad vama samo s druge granice, gde ćemo se jednog dana sresti i ostati zajedno u vječnosti…“
