DJECA2Zahvaljujući ruskom start-ap projektu djeca sa amputiranim ekstremitetima mogu da postanu mali moćni „kiborgi”. Laserski pokazivači, muzički plejeri, vijače, mobilni telefoni i drugi gadžeti postali su dio proteza koje su u sklopu ruskog start-ap projekta osmišljene za djecu sa teškim povredama i amputiranim ekstremitetima.

Prema procjeni Agencije za strateške inicijative, u Rusiji je godišnje potrebno oko 65 hiljada proteza ruku, ali zasada se zadovoljava samo 14% tih potreba. Mnogi odrasli invalidi uopšte ne koriste proteze, jer se brzo prilagođavaju novom načinu života i brzo nauče da sve obavljaju zdravom rukom.

Situacija je složenija kada su u pitanju djeca. Naročito djeca mlađa od 12 godina moraju da treniraju mišiće podlaktice na povređenoj ruci, jer u protivnom ti mišići mogu da atrofiraju. Zbog toga se njima daju estetske proteze. One međutim, nisu udobne za nošenje i sa njima je teže prilagoditi se životu u školi i kolektivu.

Osnivač start-ap projekta „Motorika“ Ilja Čeh osmislio je nove dječije proteze jarkih boja sa držačima za različite gadžete – laserske pokazivače, muzičke plejere, vijače i mobilne telefone. Zahvaljujući tim dodacima djete sa invaliditetom može brže da se socijalizuje, smatraju autori projekta.

Po mišljenju glavnog izvršnog direktora medicinskog centra ONDOC Aleksandra Konstantinova, ekipa „Motorike“ je uspjela da prevaziđe uobičajene okvire u osmišljavanju svog proizvoda. Oni su u njega uložili dušu.

Ruka, odštampana na printeru

Većina dečijih proteza na ruskom tržištu su modeli djelova ruke koji se koriste u estetske svrhe. Postoje još i funkcionalne proteze – mehaničke i bioničke. Mehaničke omogućavaju djetetu da sopstvenim naporima napravi zahvat šakom i koštaju između 760 i 2.000 dolara.

Ustani i idid

Sibirski naučnici su pomoću presađivanja matičnih ćelija prvi na svijetu uspjeli da životinjama sa oštećenom kičmenom moždinom povrate kretanje i tim dali veliku nadu paralizovanim ljudima.

Bioničke proteze rade pomoću senzora. One prepoznaju elektronske impulse koji se javljaju prilikom kontrakcija mišića i pretvaraju ih u pokrete. Koštaju od 19.000 do 38.000 dolara. Takve proteze malim ruskim pacijentima mogu biti ugrađene samo u inostranstvu. U Rusiji, u prosjeku, samo nekoliko desetina djece godišnje mogu sebi da priušte takve proteze, i to uglavnom zahvaljujući sredstvima iz dobrotvornih fondova.

Jednom prilikom je Ilja Čeh, inače stručnjak za robotiku, video na internetu oglas kompanije Can-Touch.ru, koja se specijalizuje na industrijskoj 3D štampi. Kompanija je namjeravala da u okviru dobrotvornog projekta napravi nekoliko dječijih proteza. Ilja je odlučio da uzme u tome učešća.

„Napravili smo za njih prvu verziju proteza, odštampali ih i pripremili, a zatim smo stupili u kontakt sa pacijentima i ljekarima. Shvatili smo da je nedostatak kvalitetnih proteza za male pacijente zaista pravi problem“, priča Čeh.

„Motorika“ je postigla dogovor sa ruskim Fondom za socijalno osiguranje u skladu sa kojim se pacijentima u potpunosti kompenzuju troškovi kupovine proteze.

Proteze za superheroje

Po rečima Ilje Čeha, sada kompanija može da proizvodi 200 do 300 proteza godišnje, a potencijalno može da uveća godišnju proizvodnju do 1.000 proteza. U laboratoriji „Motorike“ radi pet ljudi. Oni sastavljaju proteze, a dijelovi se uglavnom štampaju na 3D štampaču.

Tehnologija proizvodnje dijelova je prilično jednostavna: beli prah poliamida se zapeče pomoću lasera i od toga konstruktori prave različite dijelove. Cijena proteze se kreće od 900 do 1.300 dolara.

 Više o medicini u Rusiji

DJECA1Čeh je 2015. godine sertifikovao mehaničke dječije proteze „KIBI“. Naziv je deminutiv od reči „kiborg“. Danas „Motorika“ proizvodi šest vrsta proteza sa različitim dodacima. Na primjer, za sedmogodišnju djevojčicu Anju iz Krasnodarskog kraja inženjeri su u oktobru napravili protezu sa dva dodatka – jedan je za vijaču, a drugi za MP3-plejer.

„Sada ljudi iskazuju svoj identitet pomoću spoljašnjeg izgleda. U tom pogledu ni proteze nisu izuzetak“, kaže Čeh. „Danas je moderno biti ’kiborg’ i djeca svoje proteze mogu da koriste kao prednost u igri ili komunikaciji sa vršnjacima“.

„Za decu je KIBI šansa da se lakše socijalizuju, i mogućnost da se osjećaju samouvjereno u društvu svojih vršnjaka“, smatra Aleksandar Konstantinov, glavni izvršni direktor medicinskog servisa ONDOC. „Originalnost proizvoda i njegova relativno niska cjena daju ovom projektu odličnu mogućnost da izađe i na međunarodno tržište“.