Mladi Paljanin Strahinja Erić uspješan je u skijaškom trčanju ne samo u okvirima BiH, već i šire, a cilj koji je zacrtao jeste osvajanje nacionalne norme.

MEĐU NAJBOLJIM SPORTISTIMA SRPSKE

Erić, koji je i član Ski-kluba “Sarajevo” iz Istočnog Sarajeva, navodi za Srnu da je dobrim rezultatima u kontinuitetu obezbijedio ličnu normu za Zimske olimpijske igre u Pekingu 2022. godine, ali da mora da ispuni i nacionalnu normu.

“To je prilično teško s obzirom na to da nemamo toliko kvalitetnu reprezentaciju. Sve bi bilo mnogo lakše kada bi i finansijska situacija bila bolja. Pokušaću i vjerujem da ću uspjeti”, ističe Erić.

On napominje da je cilj svakog sportiste da ode na olimpijadu, te da su granice u Republici Srpskoj i BiH za ovaj sport već pomjerene i da je skijanje na višem nivou nego nekada.

Erić je student druge godine Fakulteta za fizičko vaspitanje i sport u Palama, a od 10 najboljih sportista Srpske bio je šesti.

“Čast mi je bila da se prvi put nađem među kandidatima za najboljeg sportistu Republike Srpske. Svoje rezultate ne potcjenjujem, ali se nisam nadao da će neko obratiti pažnju”, navodi Erić.

O rezultatima svjedoče i brojne medalje koje je ove i prošle godine osvojio u regionu, pa je tako dva puta zaredom bio među najboljim na Balkanu.

Erić je prošle godine postao ukupni pobjednik Balkanskog kupa, dok je ove godine imao mali peh kada je u posljednjoj trci sezone pao pred ciljem i pripalo mu je drugo mjesto.

Ove godine, nastupao je u Davosu i Drezdenu prije dvije sedmice sa ostalih 80 najboljih takmičara iz cijelog svijeta.

“Takmičenje sa najboljim trkačima današnjice nema cijenu. Veliko je to iskustvo za mene jer se uz njih može dodatno napredovati”, poručuje Erić, koji trči na 10 i 15 kilometara, te individualno i timski sprint na 1.400 metara.

ZAHTJEVAN, KOMPLIKOVAN I SKUP SPORT

Prema Erićevim riječima, skijanje je, zbog velike uloge koju igra oprema, veoma zahtjevan i skup sport, ali se stiče fizička spremnost.

“Skijaško trčanje i biatlon veoma su skupi sportovi. Potrebne su skije, pancerice, štapovi, a, ukorak sa vremenom i drugim zemljama, potrebna je i dobra oprema. Snalazimo se nekako, uz pomoć prijatelja i donatora”, priča Erić.

U Klubu se svi drže zajedno, bratski, i raduju ličnim, kao i klupskim rezultatima, navodi Erić, ističući da skijaši pomažu jedan drugom u nekim nepredviđenim situacijama u slučaju pucanja štapova ili problema sa pancericama.

Strahinja priča da se u nordijskom skijanju maksimum izvlači iz čovjeka, a da prosječan puls zna biti između 180 i 195, oko pola sata do 45 minuta.

“To je veliko pumpanje krvi u tijelo i tada srce sve proživljava. Kada mi skijaši odemo do doktora da snimamo EKG, ponekad to ne možemo uraditi – koliko je zadebljao mišić od napora”, objašnjava Erić.

Erić ističe da svaki profesionalni sportista “koliko ulazi u sport i bavi se njim, toliko mu treba da postepeno prestane”.

“Ekstreman je to sport, pa čak Amerikanci znaju reći da je to – `sport za divljake`”, navodi on.

Kada je riječ o pripremama, članovi Ski-kluba “Sarajevo” ljeti pripreme obavljaju na Jahorini, Trebeviću i Žabljaku, a sa prvim snijegom u decembru putuju u Italiju.