Sukobi u banjalučkom SNSD-u su do te mjere eskalirali da je potpuno neizvjesno ko će iz te stranke izaći na crtu Draganu Čaviću u trci za gradonačelnika Banjaluke.
Ako je nešto ipak izvjesno onda je to činjenica da je “mladi i perspektivni” Radojičić, koji je samo prije nekoliko sedmica važio za favorita, sve dalje od kandidature. U trci je Dodikov tajkun Draško Ilić, ali sve češće se, kao kompromis među zavađenim klanovima pominje i Željka Cvijanović.
O raskolu u banjalučkom SNSD-u govori i uvođenje u igru “udruženja građana” koja javno daju podršku pojedinim kandidatima.
Tako je udruženja građana “Grad”, izdalo Saopštenje podrške Igoru Radojičiću.
Riječ je o fantomskom udruženje iza kojeg stoji Željko Kopanja vlasnik “Nezavisnih novina” i interesna grupa koju on okuplja. Sjedište Udruženja koje nema ni vlastitu internet prezentaciju, niti su godinama javno zabilježene njegove aktivnosti, nalazi se u Kopanjinom ugostiteljskom objektu “Ring”. Saopštenjem koje je bez potpisa (samo s pečatom), upućeno medijima, Kopanja saopštava koga bi on i njegov klan voljeli vidjeti kao kandidata, odnosno gradonačelnika Banjaluke.
Apsurdno je da Radojičića, koji ima podršku većine mjesnih odbora SNSD-a u Banjaluci, prije podrži jedno fantomsko udruženje nego što stranka obznani njegovu kandidaturu. Nekada su ovakva pisma podrške pisana po narudžbi, pa bi se mogao steći utisak i da je ćutljivi Radojičić ipak razgovarao s Kopanjom i dogovorio podršku!?
U svakom slučaju ovakva podrška mu ne treba i samo govori o njegovoj nemoći. Donedavno, navodni, favorit, ovako sve više liči na autsajdera.
Do preokreta je definitvno došlo nakon Dodikovog “kontramitinga” 14. maja u Banjaluci, od kojeg se Radojičić nije distancirao, ali ga nije ni podržao. On na mitingu nije govorio, pa nije čak bio ni u prvim redovima.
Dodikov repertoar je slušao sa pristojne udaljenost negdje iz mase. Uz to, banjalučki gradski odbor SNSD-a na čijem je čelu, je prema mnogim pokazateljima totalno podbacio u “mobilizaciji” pristalica za Dodikov miting. To jeste partijski grijeh koji se ne oprašta, međutim, u poziciji u kakvoj sada jeste, Dodik bi to možda i oprostio.
On je svjestan da mu je kakav takav Igor Radojičić korisniji kao saveznik nego kao neprijatelj. Međutim, tako ne misle Radojičićevi protivnici u Banjalučkom SNSD-u okupljeni oko Draška Ilića, tajkuna iz Krupe na Vrbasu.
Radojičićeva krivica za fijasko režimskog mitinga poslužila im je kao teško oboriv argument protiv njegove kandidature za gradonačelnika koji su predočili Dodiku. Ilićev tajkunski klan jedan je u nizu Dodikovih Frankeštajna, kojima on sve teže može reći “Ne”.
Dodik se praktično nalazi između interesa dvije jake grupacije i kojoj god da udovolji on i SNSD će gotovo sigurno biti gubitnici.
Eventualna podrška kandidaturi Igora Radojičića, značila bi sukob sa moćnom frakcijom Draška Ilića, bez čije podrške ni jedan kandidat SNSD-a, nema ozbiljne šanse u trci za gradonačelnika. Ishod bi najvjerovatnije bio isti i u obrnutoj situaciji – da se Dodik prikloni Ilićevoj struji, što bi značilo izostanak podrške, i tihu sabotažu klana koji podržava Igora Radojičića.
Ako se odnos snaga dvije frakcije posmatra na terenu onda je uočljivo da su Ilićeve pristalice u ruralnim područjima, dok Radojičića podržava urbaniji dio pristalica SNSD-a.
Na to i aludira famozno Kopanjino udruženje koje “mladog i perspektivnog” Radojičića promoviše kao “staru gradsku raju”. Ta priča ipak ne može imati jače efekte, obzirom da SNSD odavno gubi podršku među urbanim stanovništvom, kao i zbog činjenice da se Radojičić nikada nije distancirao od Dodikovog primitivizma. Nije se distancirao ni od Dodikovog kriminala, već ga je što prećutno, što “držeći merdevine” odobravao i podržavao.
Svjestan je toga i Kopanja, ali nema mnogo izbora. Od Radojičića bi imao koristi bar u predizbornoj kampanji, od štampanja predizbornih materijala. U slučaju pobjede u koju ni sam ne vjeruje, s njim bi bilo lakše poslovati (čitaj: lakše bi ga bilo kontrolisati). Od finansijski premoćnog Draška Ilića, Kopanja ne bi imao koristi ni prije ni poslije izbora.
Za razliku od predsjednika drugih političkih stranaka, Milorad Dodik ima eksplicitno pravo da odlučuje o kandidatima na izborima bez obzira na volju lokalnih partijskih odbora. Svjestan da klanove u Banjaluci može jedino djelimično približiti oko trećeg kandidata, sve češće se govori o aktuelnoj premijerki Željki Cvijanović u toj ulozi.
I Radojičić i Ilić i Dodik su svjesni da je za njih na čelu Banjaluke bolji bilo ko iz SNSD-a, nego Dragan Čavić kandidat Saveza za promjene.
Zato bi se lako mogli dogovoriti oko Željkine kandiudature. Iako bi kampanju tada mogli voditi pod sloganom “Kud puklo, da puklo”, svjesni u kakav rizik ulaze, SNSD u Banjaluci jednostavno nema mnogo izbora i to je najveći problem ove stranke. To je najveći problem i Milorada Dodika, koji zna da će mu gubitak Banjaluke biti konačan poraz.
Izvor: Impuls
Autor: Miljan Kovač
