Foto: Srbija danas

Smetaju li Evropi kineske investicije? Da li je Brisel, umoran od ekonomskog kaskanja u mjestu i ophrvan dodatnim problemima, nakupio dovolјno straha da gotovo u svemu kineskom vidi nelojalnu konkurenciju? I hvata se za pravila. Sad je na red došla i pruga Beograd—Budimpešta.

Moguće nepoštovanje evropskih propisa razlog je što je Evropska unija pod lupu stavila plan izgradnje brze pruge između Beograda i Budimpešte, u okviru kineskog željezničkog projekta „Jedan pojas, jedan put“, javio je „Fajnenšel tajms“. Ispituje se, kažu, finansijska održivost pruge vrijedne 2,89 milijardi dolara i da li se time krše zakoni EU prema kojima za velike saobraćajne projekte moraju da budu raspisani javni tenderi. „U toku je dijalog s nacionalnim vlastima“, izjavila je portparolka Evropske komisije.

Na pitanje Sputnjika da li se to odnosi i na Srbiju koja nije članica EU, ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović kaže da Evropska komisija kontroliše dio mađarske pruge, ali da ona ipak očekuje da radovi počnu u maju.

„Mi smo sa svoje strane ispunili sve što je potrebno, čak i više od toga, a najavlјena kontrola Evropske komisije odnosi se na Mađarsku, odnosno na poštovanje njihovog zakona o javnim nabavkama. Ono što znam je da je Mađarska pripremila način kako će to realizovati kroz zajedničko preduzeće koje prave i to će predstaviti EU“, izjavila je Mihajlovićeva za Sputnjik.

Ona ističe da Srbija i Kina rade na projektu gradnje brze pruge Beograd—Budimpešta. „Mi smo u stalnom kontaktu sa Evropskom komisijom, sa komesarkom za saobraćaj EU Violetom Bulc, razgovaramo o svim infrastrukturnim projektima. Na ovom poslu uradili smo i više u odnosu na Mađarsku“, kaže potpredsjednica Vlade i ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Zorana Mihajlović vjeruje da će sve nedoumice biti riješene jer je u pitanju „izuzetno značajan projekat i za Srbiju i za Mađarsku i za Kinu, pa i za EU“. Tako značajan projekat koji podrazumijeva kineske investicije, međutim, nije prvi koji je EU stavila pod lupu. U Srbiji, makar, svaki do sada je bio „sumnjiv“. Sredinom aprila prošle godine, dva mjeseca prije nego što će biti stavlјen potpis na prelazak smederevske „Železare“ u ruke kineskog „Hestila“, srpska delegacija je s prilično zebnje išla u Brisel.

Tamo je Evropsku komisiju tokom nekoliko dana pregovora trebalo da ubjedi da kineska željezara usred Smedereva neće značiti da će na evropsko tržište dolaziti roba proizvedena u čeličanama u Kini. Da je čeličana u Srbiji i dalјe pod prismotrom, svjedoči i informacija od prije 20 dana kada je delegacija EU u Srbiji saopštila da nije tačno da je i željezara u Smederevu pogođena odlukom Evropske komisije o uvođenju antidamping dažbina na kineske proizvode od čelika.

„Ova odluka nema nikakvog uticaja na izvoz srpskog čelika u EU. Ona je ograničena na izvoz čeličnih cijevi iz Kine i Tajvana“, saopštila je EU, ali i upozorila. Istraga bi, naime, mogla da bude pokrenuta ukoliko bi Kina i Tajvan pokušali da ove proizvode plasiraju na tržište EU kao proizvedene u Srbiji. Razlog je jasan. Treba zaštiti svoje EU proizvođače čelika.

Da razloga za strah imaju, pokazala je prije godinu dana situacija sa najvećom britanskom čeličanom „Tata stil“, koju su Kinezi ugušili prevelikom ponudom jeftinijeg čelika. Do te mjere da je indijski investitor najavio povlačenje sa engleskog tržišta i time u pitanje doveo 14.000 radnih mjesta. Tada je britanska državna sekretarka za biznis priznala da Velika Britanija već pola godine indirektno pomaže čeličnoj industriji, a proizvođačima su, kako je rekla, izašli u susret i kada je riječ o antidamping mjerama, ali i kada je reč o cijeni energenata.

Iz Brisela tada nije bilo opomene zbog državne pomoći, koja je u slučaju Srbije i smederevske železare mjerena apotekarskom vagom da bi dobili zeleno svijetlo za prodaju železare Kinezima. Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, koji smo potpisali sa EU, iznos državne pomoći, naime, ne smije da pređe 50 odsto buduće u ovom slučaju kineske investicije. Tipičan primjer dvostrukih standarda.

Isto pitanje postavlјano je i jula prošle godine povodom kineske investicije u novi Blok 3 termoelektrane „Kostolac B“ i proširenja uglјokopa „Drmno“. Iz međunarodne Energetske zajednice su tada naveli da od Komisije za kontrolu državne pomoći Srbije čekaju informacije o tome da li je vladinim garancijama za kredit dodjelјena državna pomoć mimo predviđenih pravila.

Potom će odlučiti da li će pokrenuti postupak protiv Srbije. Problem je bio i u poštovanju procedura ukoliko energetski objekti mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu druge države. A Rumunija je dovolјno blizu da je morala da bude uklјučena u planove, kažu u nadležnoj Ekonomskoj komisiji UN za Evropu. Smetaju termoelektrane koje su zagađivači. Samo one ne smetaju u Njemačkoj koja je najveći potrošača uglјa u EU, istoj onoj koja od novopridošlih članica, pa i kandidata, traži upravo eliminaciju termoelektrana i proizvodnje energije iz uglјa štetnog po životnu sredinu.

Srbiji, koja se nada novim kineskim investicijama, za početak u „RTB Bor“, na primjer, treba da pliva u svemu tome. Samo da ne bude po onoj kada se veliki svađaju, mali stradaju. Kako to izgleda već smo vidjeli na primjeru gasovoda „Južni tok“.

IZVOR: Srbija danas/Sputnjik