Koprivnica – Mutavdžija iz sela Koprivnica kraj Niša Tadija Đorđević (80) nedavno je isporučio manastiru Hilandar posljednje proizvode iz svoje mutavdžijske radnje – 80 torbica istkanih od kozjih dlaka.
Više od decenije Đorđević je jedini mutavdžija u Srbiji, ali ni on se ovim zanatom više neće baviti.
„Došlo je vrijeme da zauvijek ostavim razboj, tarak, tokmak, ćerkez i druge alate iz mutadžijske radnje, a radio sam sa njima punih 69 godina“, kaže Đorđević za agenciju Beta.
Đorđević je istakao ne može više da radi kao mutavdžija jer ima puno posla oko kuće i stoke, ali i zbog toga jer su ga godine „pritisle“.
„Nemam više snage da radim i u radnji. Nemam pomoć. Supruga mi je jesenas umrla, a sin i ćerka su krenuli svojim putem, imaju svoje obaveze“, rekao je Đorđević.
Rado se prisjeća vremena kada je kao 11-godišnji dječak počeo da uči zanat u očevoj mutavdžijskoj radnji.
„Koprivnica je tada imala 170 domaćinstava i petnaestak mutavdžijskih radnji. U susjednim selima, Jagličju, Čagrovcu i Gornjem Dušniku, bilo ih je i više“, istakao je Đorđević.
Prema njegovim riječima proizvodi koje su izrađivale mutavdžije iz kraja poznatog kao Zaplanje bili su godinama veoma traženi u ovom dijelu zemlje.
„Torbice, bisage, ponjave, pokrove i džakove od kozije dlake prodavali smo najviše na Kosovu i u okolini Leskovca i Vranja. Mogli smo da prodamo robe i više nego što smo mogli da proizvedemo“, naglasio je Đorđević.
Prema njegovim riječima, mutavdžijama u Zaplanju išlo je na ruku i to što su sva domaćinstva čuvala stada koza, tako da je kozije dlake bilo na pretek.
„Poslije rata Tito je zabranio da se čuvaju koze. Ljudi su maltene preko noći morali da ih unište i većina mutavdžijskih radnji je tada zatvorena“, prisjeća se Đorđević.
Preostale mutavdžijske radnje, dodao je Đorđević i dalje su dobro radile jer su proizvodi istkani od kozijih dlaka i dalje bili traženi.
On je, kaže, zahvaljujući mutavdžijskom zanatu izgradio kuću u Koprivnici i u Gadžinom Hanu, i iškolovao ćerku i sina.
„Bilo je i posla i para. Tkali smo, pričali, pjevali. Nije tačno da mutavdžije moraju da budu ‘mutave’ dok rade da im dlake ne bi ulazile u usta“, izjavio je Đorđević.
Kako je istakao Đorđević, mutavdžije su imale puno mušterija sve do 60-tih godina prošlog vijeka.
„Sela su tada počela da se prazne. Ljudi više nisu hteli da se bave stočarstvom i poljoprivredom. Rijetko kome su još bili potrebni bisazi ili pokrovi za stoku“, rekao je Đorđević.
Čak i onda kada su sve njegove kolege odustale od mutavdžijskog posla, Đorđević to nije želio da učini. Sve do sada.
„Borio sam se nekako svih ovih godina i sad je kraj. Razboj neću da rasturam, neka stoji. Neka podsjeća kako sam radio, kada me jednog dana više ne bude bilo“, istakao je Đorđević.
U Koprivnici, dodao je Đorđević, kao i u okolnim selima na obroncima Suve planine nema više ni jedne sačuvane mutavdžijske radnje.
„Nema razboja, ali nema ni ljudi. Ostalo u Koprivnici nas tridesetak“, rekao je Đorđević.
Izvor:Portal Srbija Danas
