Na domaćem tržištu sve više je proizvoda u sve manjim pakovanjima, premda im cijene ostaju nepromijenjene.
Riječ je o robi široke potrošnje, prije svega prehranbenim namirnicama koje su pretrpjele promjenu u gramaži, na štetu potrošača – naravno.
Tako je, umjesto kilograma, na rafovima sve više pakovanja riže od 800, a šećera od 900 grama. Pojedini proizvođači su vrećice tjestenine sa pola kilograma sveli na 400 grama, za koliko su kalirali i neki suhomesnati proizvodi, prije svega salame, piše “Euro Blic”.
Tegle kiselih salata i pekmeza teške su 680, umjesto nekadašnjih 800 grama, a vrćica gotove supe koja je donedavno bila dovoljna za četiri, sad je predviđena za tri tanjira.
Najveće smanjenje gramaže pretrpjeli su slatkiši i grickalice, tako da su čokolade od 100 grama prava rijetkost, a zamijenili su ih one koje su lakše za 20 odsto. Umjesto 50 grama, čips se prodaje u pakovanjima od 35, pa čak i 27 grama.
Kad je riječ o mliječnim proizvodima, jogurt od 200 grama više ne postoji, a zamijenile su ih čašice od 180 i čak 150 grama.
Restrikcije su uveli i proizvođači higijenskih potrepština pa građani, umjesto 10 – kako je bilo otkad je svijeta i vijeka – u pakovanju dobijaju devet papirnih maramica ili osam higijenskih uložaka.
U udruženjima potrošača kažu da su najčešće žalbe na smanjenu gramažu čokolada, šećera i riže.
“Na našem tržištu sce više je proizvoda u smanjenim pakovanjima. U zemljama EU, na primjer, ne možete naći “milka” čokoladu od 80 grama, a kod nas svaka toliko teži. To je nekorektno prema našim građanima koji, nažalost, nemaju puno izbora”, kaže izvršna direktorica Udruženja građana “Don” iz Prijedora Murisa Marić,
“Kaliranje” namirnica na domaćem tržištu posebno ljuti penzionere kojima je, zbog malih primanja, svaku marku “triput broje”.
“Mnogi od nas ionako mogu da priušte samo najosnovnije namirnice poput šećera, riže, makarona. Na sve to, pakovanja su sve manja i manja. Problem je što na našem tržištu radi ko šta hoće, dok su građani totalno nezaštićeni. Činjenica je da proizvođači idu na to da što više zarade, a nas ko šiša”, kaže predsjednik Udruženja penzionera Rade Rakulj.
U trgovinama mješovitom robom kažu da su ljudi sve podozriviji i pri kupovini često najprije pogledaju gramažu, pa tek onda cijenu.
“Ponekad se ljute i na nas, iako ništa nismo krivi. Ne čudi što, u ovim kriznim vremenima, manja pakovanja doživljavaju kao prevaru jer je mnogo onih čija se dnevna nabavka svodi na kupovinu hljeba, par jaja i pola kilograma krompira”, kažu u jednoj banjalučkoj prodavnici.
Na tržištu, naravno, još ima robe čiji su proizvodi ostali dosljedni ranijim “mjerama”, ali su sve malobrojniji.
Sumnjičavi i prema akcijskoj prodaji
Potrošači su sumnjičavi i prema akcijskim cijenama, ne vjerujući da tokom njih išta mogu da uštede. Dešava se, recimo, da sedmicama, pa čak i mjesecima, čekaju da neki od odjevnih predmeta pojeftini, ali da od tog najčešće ne bude ništa. “Čekao sam da pantalone koje su koštale 200 maraka pojeftine, ali nisam dočekao. Naime, u butiku su ih stavili na akciju, ali je njihova cijena sa popustom od 30 odsto opet iznosila – 200 KM. Klasična prevara”, kaže Ivan B. iz Banjaluke.
Foto: Ilustracija/YAYimages
Izvor.Banjalukalive
