Foto: Facebook/basicsskola

Pozitivni primjeri uspješnih mladih lјudi u našoj državi sve su češći, a jedan takav, Đorđe Jovančić živi i radi u našem gradu. Mladi talentovani muzičar, kantautor, kompozitor, akordeonista i pjevač iz Istočnog Sarajeva ujedno i pokretač i vlasnik „Bejziks“ muzičke škole, atelјea i studija odvojio je malo vremena za Katera Info Portal. U nastavku možete pročitati kako su izgledali počeci, gdje je sad i kakvi su planovi za budućnost.

Ko je Đorđe Jovančić?

Đorđe Jovančić je, da kažem, jedna mlada osoba koja je imala sreće da od samog početka ide u onom smjeru u kojem nije bilo previše dodatnih istraživanja, pa sam zato danas tu gdje jesam. Svakako da sam sve ove godine puno radio na sebi, a to je dalo za rezultat da danas imam svoju muzičku školu, atelјe, studio i karijeru kakvu imam, ali mislim da je mnogo veći klјuč uspjeha zapravo bio, prije svega, odgoj i način na koji su me moji roditelјi odgajali sve ove godine i usmjeravali. Tu se naravno dodaju sreća i svi ti prateći faktori koji su na kraju potpomogli to da danas živim svoj san. Sigurno je to da su moja lјubav prema muzici i umjetnosti ono što sam spoznao kao veoma mlad, da kažem, još kao dijete. Zato se nisam puno tražio, nisam puno lutao, nego sam se od samog početka usmjeravao prema ovdje gdje sam sada. U konačnici mogu da kažem da sam srećan i ponosan što sam priznat kao najperspektivniji mladi muzičar u ovoj državi.

„Bejziks škola“ kao jedan od tvojih projekata, tačnije muzička škola, studio i atelјe, kada je nastala, kako, zašto?

„Bejziks škola“ je nastala 2013. godine. Prvu školsku 2013/2014. godinu smo počeli negdje početkom oktobra 2013. godine. Prvobitno samo kao škola pjevanja u okviru JU Matična biblioteka Istočno Sarajevo. Tada sam sa direktoricom Ljilјanom Knežević razgovarao o jednom potencijalnom projektu koji bi mogao, prije svega, lokalno da donese nešto novo mladim naraštajima i djeci te da sa njima podijelim moje dotadašnje iskustvo, da im dam priliku da se i oni ostvare na pojedinim dječijim festivalima, koncertima, nastupima, i slično. Ona je to zaista prihvatila s radošću i tada odigrala važnu ulogu ponudivši mi prostorno i pravno uređenje. Tako smo cijelu prvu školsku godinu proveli u prostorijama Dječije biblioteke. Međutim, nisam ni slutio da taj projekat može da napravi priču koju danas ima, ali sam to ubrzo nakon otvaranja škole uvidio te nastojao da ispratim njen potencijal.

 

Foto: katera.news

Učenici su počeli da se velikom brzinom javlјaju, taj broj se širio, interesovanja za druge odsjeke su se javlјala i onda sam došao u situaciju da osnujem Muzički atelјe u Bosni i Hercegovini, te da „Bejziks školu“ imenujem u Muzičko-obrazovni sistem „Bejziks škola“ koji je koncipiran precizno do najsitnijih detalјa o načinu muzičkog obrazovanja i edukacije djece i mladih u BiH. To je obrazovni sistem po uzoru na najuspješnije sisteme obrazovanja sa zapada koje sam kombinovao i napravio na način da danas imamo devet odsjeka koji okuplјaju trenutno devedeset učenika. Kada kažem da je sistem razrađen do najsitnijih detalјa, onda mislim na koncept nastave, plan i program rada, trajanje nastave, način ispita i ocjenjivanja, te svih drugih segmenata nastave.

Diplome i certifikati koje polaznici dobiju nakon pohađanja ove muzičke škole su validni i priznati?

Naravno da jesu. Trenutno radimo na tome da dobijemo rješenje Ministarstva kako bi mogli da izdajemo i diplome za završeno osnovno muzičko obrazovanje kao što to je to slučaj sa državnim muzičkim školama i to je, naravno, ono na čemu još treba da radimo. Međutim, naši učenici su svake godine do sada bez problema upisivali srednje muzičke škole.

Jedan od prvih Vaših projekata jeste etno-mjuzikl „Toplik“ koji je rađen 2011. godine, ali slabo se spominje u poslјednje vrijeme. Tu su i drugi projekti, ali to je početak neke Vaše muzičke priče. Odakle ideja za etno mjuzikl?

U tom trenutku je, u stvari, započelo moje intenzivnije profesionalno bavlјenje muzikom, jer sam nakon toga 2012. godine otišao na veliki međunarodni festival „Slavjanski bazar“ na kojem sam predstavlјao Bosnu i Hercegovini, a prije toga sam imao pobjedu na festivalu „Prvi aplauz“ u Banjoj Luci na kojem sam se prvi put predstavio kao kantautor te dobio nagradu za najbolјeg interpretatora i nagradu za najbolјu kompoziciju. Od tog trenutka je nekako sve krenulo intenzivnije, uzlaznom putanjom.

Etno-mjuzikl se desio kao rezultat mog tadašnjeg načina istraživanja muzike naših krajeva i krajeva cijelog Balkana gdje sam, osim etno-mjuzikla „Toplik“, napravio i jednu seriju umjetničke muzike, takođe bazirane na tim melosima. U tom trenutku sam se zaista mnogo bavio time istražujući to područje do najsitnijih detalјa pa je i sam taj etno-mjuzikl „Toplik“ trebao da se desi. Na neki izvjestan način to je bio moj poklon sredini u kojoj sam rastao i u kojoj sam se obrazovao, u kojoj sam dijelio neke najlјepše uspomene iz djetinjstva. Zbog toga je etno-mjuzikl dobio naziv „Toplik“, po nazivu rodnog mjesta u kojem sam proveo djetinjstvo. Etno-mjuzikl je bio odraz mog emotivnog, intelektualnog i muzičkog stanja tada i u tom trenutku. Međutim, ubrzo nakon toga, kako sam se dodatno obrazovao i usavršavao, moji su se interesi okrenuli u nekom drugom pravcu te sam se mnogo više posvetio istraživanju akademske muzike, odnosno, muzike 21. vijeka koja je trenutni svjetski umjetnički pokret avangarde koja i nije baš toliko pristupačna i ugodna za šire narodne mase. Tu sam napravio najveće crtice u svojoj karijeri. Tada se desio Nјujork, Karnegi hol itd. Sigurno je da je etno-mjuzikl „Toplik“ nešto što nosim u srcu i što je za mene i moju karijeru u tom trenutku bilo važno i iako se ne pominje dovolјno.

Ne znam zašto je to tako, ali u suštini nije ni važno. Važno je da se to desilo i da je to meni u tom trenutku veoma značilo.

Nakon tog mjuzikla uslijedile su i mnoge druge aktivnosti, a ono što je najaktuelnije u poslјednjih godinu dana su mjuzikli „Frozen“ ili „Zaleđeno kralјevstvo“ i „Kralј Lav“. Šta nam možete o tome reći?

To su, zapravo, dva najveća produkcijska zahvata „Bejziks škole“ i Muzičkog atelјea u BiH. Kada kažem produkcijska, onda mislim na zaista kompletnu produkciju gdje su oba mjuzikla prilagođena, pripremlјena i prezentovana publici u našoj produkciji. Rađeni su po uzoru na popularna Diznijeva animirana ostvarenja. „Kralј Lav“ je rađen po uzoru na Diznijev film iz ‘94 „The Lion King“, a „Zaleđeno kralјevstvo“ po uzoru na trenutno najpopularnije Diznijevo ostvarenje „Frozen“.

Mi smo se okušali u teatarskom produkcijskom svijetu prvi put prije dvije godine kada smo adaptirali upravo „Frozen“, međutim, kako je mjuzikl izveden u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo nismo, nažalost, imali uslova da se taj projekat dalјe širi i da opstane. Mjuzikl je tada izveden u četiri termina i kao završni ispit naših učenika, u junu 2015. godine. Nakon toga se nije više izvodio.

U toku školske 2015/2016. godine odlučili smo da idemo korak dalјe. Ostvarili smo saradnju sa Pozorištem mladih Sarajevo za koje smatram da je jedino pravo mjesto na ovim prostorima za takvu jednu vrstu teatra sa kojim i danas uspješno gradimo priču. Napravili smo mjuzikl „Kralј Lav“, koji je dosad pregledalo preko četiri hilјade gledalaca u devet javnih izvođenja i trenutno obnavlјamo naš mjuzikl „Frozen“ koji smo sada preimenovali u „Zaleđeno kralјevstvo“. Odlučili smo da mu damo novi naziv sa novim vizuelnim identitetom kako bi time naglasili i novu produkciju. Nadam se da će to biti još jedan spektakl jer u samom mjuziklu učestvuje 40 učenika naše škole zajedno sa još toliko lјudi u produkciji koji rade sa tom djecom.

Koje su inače specifičnosti rada na projektu kao što je mjuzikl?

Mjuzikl je najkompleksnija muzičko-scenska forma iz tog razloga što zahtijeva više scenskih segmenata koji moraju da se uklope u jednu cjelinu koja će funkcionisati. Kada to kažem, mislim na pjevanje, glumu, ples, scenski pokret itd. Dakle, to su četiri kategorije koje se istovremeno i sinhronizovano izvode, i upravo kao takve jesu kompleksne, a izvođači koji izvode jedan mjuzikl moraju biti dobro uvježbani da mogu sva ta četiri segmenta istovremeno povezati i izvesti. Kada na to dodamo da su u pitanju djeca, koja su samim tim u osnovi amateri i nemaju scenskog iskustva, onda je taj rad još komplikovaniji. Sreća je da smo već sada, u ovom trenutku, dosta uigrana ekipa i mislim da to više ne predstavlјa problem. Djeca su, takođe, uigrana i to sada ide puno lakše, ali da je kompleksno – jeste kompleksno. Djecu učimo i odgajamo da od malih nogu trebaju biti profesionalci, i oni se zaista tako i ophode prema svim projektima, zato i uspijevamo da napravimo takav uspjeh.

Pred kraj prošle godine postali ste vlasnik laskavog priznanja koje ste dobili od AMUS-a za najbolјeg mladog autora u BiH. Šta to za Vas znači, koliku težinu to nosi?

Za mene to nosi veliki značaj prije svega zato što je to prvo priznanje koje sam dobio na jedan takav način, kao jedno veliko i krupno priznanje. Ako još uz to dodamo i da dobivanjem tog priznanja trebam da promovišem deset godina aktivnog i profesionalnog rada kao kompozitor i producent, onda je to veliko zadovolјstvo i, zapravo, jedan podsjetnik da treba da budem još bolјi i još sposobniji jer se to nekako od mene i očekuje. Očekuje se to od mene iz razloga tog što sam, iako imam samo nepunih 25 godina, napravio školu koja je ozbilјna institucija koja zapošlјava 15 lјudi i koja trenutno ima oko 90 učenika. U tom smislu lјudi od mene konstantno očekuju još više, a nekada ni sam nisam svjestan gdje se i u kakvoj ulozi nalazim. Važno je istaći da je sve do sada bilo poprilično instinktivno. Nisam nikada ništa radio sa prethodno dobro isplaniranom namjerom, nego je sve išlo samo po sebi, i škola se sama desila i meni je drago zbog toga.

Saradnja sa muzičarima u okruženju i regionu dosad je bila uspješna, šta nam o tome možete reći?

Mogu reći da sam dosada imao, prije svega čast, a onda i zadovolјstvo i sreću, da ostvarim saradnju sa lјudima koji su meni kroz dosadašnji rad bili na jedan izvjestan način uzor ili lјudima čiji sam rad intenzivno i detalјno pratio. Prvenstveno mislim na Aleksandru Kovač koja je je jedna vrhunska umjetnica i kantautorka koja je kroz moj umjetnički razvoj imala dosta uticaja. Ona je dolazila ovdje kod nas u školu kao predavač i ona će svakako i u narednom periodu dolaziti. Drago mi je da sam uspio da napravim saradnju i sa Žakom Houdekom iz Hrvatske koji tamo važi za najbolјeg pjevača u državi, a to sigurno i jeste. Prvenstveno bih njih dvoje izdvojio, iako tu ima mnogo ostalih kolega i škola sa kojima radim iz susjednih zemalјa, ali njih dvoje su posebno obilјežili ovu školu jer su među prvima došli ovdje i time podržali moj projekat.

Neki od slјedećih planova, projekata …

U suštini, kao što sam maloprije pomenuo, nisam nikada imao neke velike planove u smislu tom da sam donosio novogodišnje odluke ili da sam sebi nešto precizno zacrtao kao nešto što moram završiti u tekućoj godini. Ove godine jesam nešto slično uradio na privatnom planu i to bih volio da ispunim, a što se tiče posla i karijere nadam se da ću u ovoj 2017. godini uspjeti da napravim svoj prvi jubilej koji bi zaista trebao da izgleda spektakularno jer bih volio da ovih prvih deset godina obilјežim na najbolјi mogući način. To kako sam zamislio sam taj događaj je veoma kompleksno i za realizaciju naporno. Ne znam koliko će mi vremena trebati da sve to završim što sam naumio. Ali, evo, čim uspijem sve da organizujem, radovaću se kada podijelim datum događaja sa mojim prijatelјima, porodicom i kolegama koji su me sve ove godine podržavali. Taj jubilej je nešto što bih volio da napravim u ovoj 2017. godini. Kada je u pitanju škola, ona je sama po sebi projekat koji zahtijeva puno energije da bi bio održiv, tako da ćemo vidjeti šta će se na tom planu desiti. Trenutno na repertoaru imamo dvije velike pozorišne produkcije i cilј mi je da se one u tekućoj godini, a u narednoj školskoj, održe na repertoaru, da ih što više gledalaca pogleda i da, u konačnici, napravimo još neka gostujuća igranja. To su neki od okvirnih planova jer nekih preciznijih nema. Oni dolaze sami po sebi.

Kultura, kao i muzika kao njen sastavni dio, kakvu ulogu i da li uopšte imaju ulogu ovdje u Istočnom Sarajevu?

Nisam siguran kako odgovoriti na to pitanje, a da odgovor bude za sve ugodan. Dosad sam se suzdržavao od iznošenja nekih detalјnijih i iscrpnijih stavova o tome, ali moje generalno mišlјenje o ovome što trenutno mogu da vidim u Istočnom Sarajevu kao i regiji nije baš najsjajnije.

Smatram da sebi mogu dati za pravo da to komentarišem zato što sam prije deset godina započeo ovdje sve, i evo, deset godina nakon toga ostao ovdje, a mogao sam da odem bilo gdje. Želio sam da ostanem na teritoriji Istočnog Sarajeva i drago mi je da sam uspio ostati. Međutim, ne mislim da ova sredina ima nekog velikog sluha za kulturu generalno, a tek za jedan ovakav projekat kao što je „Bejziks škola“. Mi smo navikli da se kultura u našim gradovima i regiji zasniva na slavama opština, Svetosavskim akademijama i to je vrhunac naše umjetnosti. Sve ostalo što čini jedan grad umjetnički sadržajnim smatram da apsolutno ne postoji, a i ako postoji, opet je vezano samo za kulturno-umjetnička društva i sl. Mislim da postoji još mnogo stvari koje mogu da se pokrenu i kojima treba dati značaja. Ne mislim da su guslarske večeri nešto što se treba potencirati. Tradiciju svakako da treba njegovati, ja sam to prvi radio, i još uvijek radim, ali smatram da treba dati priliku i nekim drugim stvarima na kojima se zasniva cijeli svijet. Zaista mislim da nazadujemo. Ne znam u čemu je problem praviti priče kao što ih pravi „Bejziks škola“ ili bilo šta tome slično. Ne mislim da ovdje ima bilo kakve kulture u pravom njenom značenju riječi.

Čak ni Muzička akademija Univerziteta u Istočnom Sarajevu ne može da dođe do izražaja, nažalost, osim na njihovim koncertima koje organizuju u okviru Akademije i njihovih redovnih aktivnosti. Iako se trude, smatram da to treba da bude na mnogo većem nivou, da se koncerti organizuju u gradu, na više lokacija itd.

Da ne dužim previše, suština u svemu tome je da mislim da lokalna vlast uopšte nema pojma šta je „Bejziks škola“ te da ova škola zapošlјava toliki broj mladih lјudi ovdje u Istočnom Sarajevu. Ne znam da li znaju da u njihov grad dolaze djeca iz cijele države pa čak i iz regije s obzirom na to da imamo učenike koji nam dolaze iz Zagreba, Sombora, itd.

Ipak, ovdje u Istočnom Sarajevu se dešava jedna najlјepša priča koja može da se jednom gradu desi. „Bejziks škola“ okuplјa djecu svih nacionalnosti i to je nešto što smatram najvećim uspjehom kad je u pitanju „Bejziks škola“. Mi smo dokaz da se ipak neke predrasude mogu srušiti i trebaju da se sruše. Dvadeset i nešto godina prošlo je od tih nesretnih dešavanja i ne smijemo više mlade naraštaje odgajati sa predrasudama. Drago mi je da sam ja, koji sam ipak samo pojedinac, uspio da u Istočno Sarajevo dovedem toliki broj djece iz Federacije i cijele regije, koji ovdje dolaze da zajedno uče, da se zajedno druže i da zajedno prave one istinske lijepe stvari koje ih čine radosnim.

Izvor: katera.news